Tehnički pregled vozila u Srbiji – Da li je sistem održiv?

S obzirom na činjenicu da je tehnički pregled vozila jedna od najbitnijih stavki kod održavanja automobila jer od njega zavisi bezbednost u saobraćaju, postavlja se pitanje da li u Srbiji postoji dovoljan broj mesta na kojima se pomenuti pregled može obaviti, ali i da li je celokupan sistem održiv. Vladimir Momčilović, docent Saobraćajnog fakulteta u Beogradu, na konferenciji “Ka održivom transportu 2017”, održanoj na Zlatiboru, predstavio je rezultate istraživanja pomenutog fakulteta koji su pokazali da sistem tehničkih pregleda, sa trenutnim cenama usluga, nije održiv.

– Finansijska održivost analizirana je na osnovu očekivanog broja redovnih tehničkih pregleda po objektu TP i jedinične cene TP različitih vrsta vozila. Prema usvojenom predlogu jediničnih cena redovnog tehničkog pregleda, taj iznos za automobile iznosi od 1.000 do 1.500 dinara, teretna vozila 1.500 do 2.000 RSD, autobuse 2.000 do 3.000 dinara i tegljače 1.500 do 2.500 RSD. Kao posledica pomenutih opsega su dobijeni minimalni i maksimalni mesečni bruto prihodi objekata tehničkih pregleda, po oblastima za Srbiju, za 2015. godinu.

Na prvom mestu, očekivano, nalazi se grad Beograd sa 234.485 do 344.040 RSD mesečno, po tehničkom pregledu, sledi Moravički i Raški okrug. Na dnu tabele, sa najmanjim prihodima nalazi se Zaječarski okrug sa svega 125.894 do 186.055 dinara mesečno, a prethode mu Braničevski i Kolubarski okrug.

– Za grad Beograd, dobijena cifra je smešna, ako se uzme u obzir rad jednog radnika i prema tome, mogu da kažem da sistem na taj način nije održiv. Uvažavajući sve troškove funkcionisanja tehničkih pregleda, kao što su troškovi infrastrukture, opreme, energije, radne snage, porezi, doprinosi… uočava se da sama delatnost tehničkih pregleda vozila ne omogućava privrednim društvima rentabilno poslovanje. Naravno, sa zahtevom za povećanjem nivoa usluge bi se povećao broj objekata tehničkog pregleda, a sa povećanjem njihovog broja bi se smanjivali očekivani prihodi od vršenja TP vozila, odnosno, njihova finansijska održivost – napomenuo je Momčilović na konferenciji.

Naravno, redovan tehnički pregled je onaj koji se obavlja jednom ili dva puta godišnje, prema kategorijama vozila, kao obaveza koju država nameće vlasnicima, ali je država, takođe, rekla da je to i delatnost od opšteg interesa. Treba, takođe, napomenuti da se periodična kontrola parametara tehničkog stanja vozila ne vrši samo zbog bezbednosti u saobraćaju, već i zbog ograničavanja negativnog dejstva na životnu sredinu u pogledu emisija štetnih gasova, zagađujućih materija i buke.

– S obzirom na to da je tehnički pregled javna usluga koju svako mora da obavi, država je ta koja mora, u svakom delu Srbije, da obezbedi pomenutu uslugu vlasnicima vozila. Poenta pregleda jeste da prevozno sredstvo mora stalno da bude tehnički ispravno, a ne da zavisi od dobre volje kontrolora da li će vozilo proći pregled ili ne. Prvenstveno, mnogo je bitnije da postoji svest korisnika o tome šta se, u stvari, dešava neodlaskom na tehnički pregled- rekao je Momčilović na konferenciji.

Prema članu 255. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima “tehnički pregled vozila je delatnost od opšteg interesa, koju može da obavlja samo privredno društvo koje ispunjava propisane uslove i koje za to dobije ovlašćenje”. Pomenuto ovlašćenje se, od Ministarstva unutrašnjih poslova, dobija za svaki građevinski objekat, odnosno, ogranak privrednog društva za vršenje tehničkog pregleda vozila. Ministarstvo unutrašnjih poslova vodi registar privrednih društava, odnosno njihovih ogranaka, za koje se izdaje ovlašćenje za vršenje tehničkih pregleda.

– Prema podacima iz 2015. godine, od 170 razmatranih opština, postoje tri opštine u Srbiji koje nemaju nijedno privredno društvo, ni ogranak, ovlašćeno za vršenje tehničkog pregleda vozila. U Jablaničkom okrugu to je Crna trava, u Pčinjskom okrugu dve opštine, Bosilegrad i Trgovište. Tada se postavlja pitanje gde ti ljudi rade tehnički pregled, a nameće se odgovor ‘verovatno nigde’. Treba samo napomenuti da nije obaveza vlasnika vozila da uradi tehnički pregled na opštini na kojoj je registrovano vozilo, može se uraditi bilo gde u Republici Srbiji, mada se najčešće radi na opštini stanovanja ili zaposlenja – istakao je Momčilović.

Kako bi se analizirao nivo usluge sistema tehničkog pregleda polazi se od pretpostavki da redovni tehnički pregled za putničke automobile i laka teretna vozila (vrste M1 i N1) traje 35 minuta, a za teretna vozila preko 3,5 tone najveće dozvoljene mase (vrste N2 i N3) i autobuse (vrste M2 i M3) 50 minuta, prema Predlogu pravilnika o tehničkom pregledu. Takođe, kao polazna osnova za dalja razmatranja usvojeno je da objekti tehničkog pregleda rade pet dana nedeljno sa osmočasovnim radnim vremenom, od kojih je 7 časova i 30 minuta efektivnog rada, a 30 minuta pauze.

– Prosečno iskorišćenje kapaciteta objekata tehničkih pregleda na nivou Srbije je 75%. S obzirom na činjenicu da grad Beograd ima najveći broj vozila po objektu tehničkog pregleda, ova oblast će imati najveći stepen iskorišćenja kapaciteta, što je indirektan pokazatelj nivoa usluge korisnika. Na osnovu sprovedenih analiza, možemo reći da postoji dovoljan kapacitet i neće se desiti da korisnik dođe na tehnički pregled, a da ne bude uslužen u razumnom vremenskom roku. Što se tiče broja motornih vozila po objektu tehničkih pregleda, prednjače beogradske opštine Savski venac sa 6.693, Stari grad sa 6.310 i Vračar sa 6.280, što je i normalno s obzirom na gustinu stanovanja. Međutim, na začelju se, neočekivano, nalaze opštine Kosjerić i Majdanpek – rekao je Momčilović.

Država bi, svakako, trebalo da obrati pažnju na finansijsku održivost kao i na nivo usluge tehničkih pregleda, prvenstveno kada ovlašćuje tehničke preglede jer ne bi smelo da se dešava da se na nekoj teritoriji ovlašćuje puno TP da se ne bi povećavala njihova konkurencija. Sa jedne strane, sistem tehničkih pregleda, kao delatnost od opšteg interesa i od značaja za bezbednost saobraćaja, bi trebalo da pruži približno isti nivo usluge svim vlasnicima, odnosno, korisnicima vozila, a sa druge strane, izlaganje ove delatnosti principima slobodnog tržišta može ugroziti principe prethodno spomenutog opšteg interesa.