Nova pravila za ŠPEDITERE – Šta donosi akt koji uređuje i standardizuje poslovanje?

Uloga špeditera u transportu, posebno u organizaciji pomorskog, vazdušnog i intermodalnog saobraćaja je veoma važna, u većini slučajeva neizostavna. Posebnim uzansama se bolje i jasnije definišu pravila, odgovornosti, prava i obaveze, što posao špeditera treba da olakša, omogući bolju organizaciju i optimizaciju načina prevoza i transportnih puteva. To bi trebalo da doprinese boljoj iskorišćenosti transportnih kapaciteta, većoj efikasnosti špeditera, ali i transportnih operatera, čime bi se postigli niži troškovi poslovanja, a time i veća konkurentnost domaće transportne industrije.

Skupština Privredne komore Srbije, na sednici održanoj sredinom decembra, donela je Posebne uzanse u poslovanju špediterskih društava u Republici Srbiji, koje su počele da važe od 27. decembra 2019. godine. Većina zemalja u svetu ima svoje nacionalne uzanse ili slične akte u poslovanju špeditera.

Nebojša Jevtić, rukovodilac Centra za stručno osposobljavanje u transportu Udruženja za saobraćaj Privredne komore Srbije, kaže za Pluton Logistics da očekuju pozitivan efekat od ovog dokumenta, ali da će tek praćenjem primene u nekom dužem periodu imati povratne informacije koje će omogućiti dalje unapređenje ovog akta i njegovog efekta.

Kako smo saznali u PKS, sada se privode kraju aktivnosti prevođenja Posebnih uzansi na engleski jezik i uskoro će biti objavljene na sajtu Privredne komore Srbije, što bi trebalo da doprinese i olakšanom poslovanju domaćih špeditera sa internacionalnim partnerima.

Foto: StartupStockPhotos/pixabay.com

Akt od 1970. godine

Akt Posebne uzanse poslovanja špediterskih društava u Republici Srbiji je nastavak unapređivanja poslovanja špeditera na ovim prostorima, koji datira od Opštih uslova poslovanja međunarodnih špeditera Jugoslavije, koje je usvojila Savezna Privredna komora Jugoslavije, 1970. godine, a potom Privredna komora Jugoslavije 1979. godine.

Sledeće izmene izvršene su 2008. godine, kada je Skupština Privredne komore Srbije usvojila i donela Opšte uslove poslovanja međunarodnih logističara i špeditera Srbije. Pitali smo sagovornika koji su sve razlozi za donošenje novog akta:

– Od 2008. došlo do promene uslova i načina poslovanja, kao i zakonodavnog okvira u ovoj oblasti, kako na nacionalnom tako i međunarodnom nivou. Takođe, primena opštih uslova iz 2008. godine postala je vrlo ograničena. Sa druge strane, donošenje Posebnih uzansi u poslovanju špediterskih društava u Republici Srbiji treba da podstakne spremnost privrednih subjekata, konkretno špediterskih društava, da svojim angažmanom, gde god za to postoji mogućnost, preuzmu inicijativu i doprinesu poboljšanju svog položaja i položaja delatnosti, posebno u cilju pripreme za primenu evropskih standarda i konkurentnost na tržištu kroz proces evropskih integracija Srbije – objašnjava Jevtić.

Prema rečima našeg sagovornika, razlika u odnosu na raniji dokument ima dosta – od izmene samog naziva akta, preko izmene u načinu primene, dodatih poglavlja o definicijama, poglavlja o načinu transporta i prevoznom putu, poglavlja o reklamacijama, zahtevima i tužbama nalogodavca i rokovima, poglavlja o odgovornostima nalogodavca, poglavlja o obavezi oslobađanja odgovornosti i poglavlja o primeni posebnih uzansi, do brojnih izmena i dodatnih definisanja odredbi koje su postojale u starim opštim uslovima poslovanja.

U 57 članova ovog akta grupisanih u 12 poglavlja, postoji više od 30 važnijih izmena i veliki broj korekcija u odnosu na prethodni akt, kojima se pokušalo bolje i dodatno definisanje pravila, odgovornosti, prava i obaveza u poslovima ugovorenim između špeditera i njihovih partnera.

Osim dodatnih poglavlja kojima su definisani odnosi i pravila koja ranije nisu postojala, izmenama su poboljšana pravila kojima se definišu pojava i efekat više sile, pojava smetnji i rizika u radu špeditera i prava naknade u tom slučaju, način određivanja vrednosti robe u slučaju štete ili manjka, slučaj nedostataka u pakovanju i obeležavanju robe, uzorkovanje i kontrola robe, odgovornosti i obaveze ka carinskim dažbinama, osiguranje, naknada za izvršenu uslugu, odgovornosti špeditera, pravo zaloge itd.

putarina u Nemačkoj
Foto: Gickel/pixabay.com

Kako funkcionišu Posebne uzanse?

Jedna od važnih svrha Posebnih uzansi u poslovanju špediterskih društava, kao i prethodnih verzija Opštih uslova poslovanja špeditera, je da se detalji o odgovornostima, pravima i obavezama ugovornih strana ne pregovaraju i ne sačinjavaju pri svakom pojedinačnom sklapanju poslova o špediterskim uslugama, već da se prihvatanjem primene Posebnih uzansi ugovor praktično svede samo na najvažnije elemente ugovora kao što su dispozicija, cena, posebni uslovi i sl.

Kako kaže naš sagovornik, sa aspekta špeditera, idealna bi bila automatska primena Posebnih uzansi, što bi praktično ugovaranje posla svelo na prihvatanje ponude. Međutim, Zakon o obligacionim odnosima ne dozvoljava automatsku primenu Posebnih uzansi i u skladu sa međunarodnom praksom i pravilima, insistira na principu izričite dobrovoljnosti prihvatanja primene.

S tim u vezi, potrebno je da Posebne uzanse budu ugovorene. Pod ovim se najčešće podrazumeva da u okviru ugovora o špediterskim uslugama bude navedeno da se Posebne uzanse primenjuju. Drugi, češći način primene je da špediter ukaže nalogodavcu da posluje u skladu sa Posebnim uzansama, a nalogodavac se izričito saglasi sa njihovom primenom, pre početka realizacije konkretnog posla.

Postoji i mogućnost primene Posebnih uzansi ukoliko ne postoji ugovor u pisanoj formi, a stranke su ugovorile primenu Posebnih uzansi ili se na drugi način saglasile sa njihovom primenom (Član 1. Posebnih uzansi) i ako iz okolnosti proizlazi da su obe strane primenu uzansi htele (Član 21.Zakona o obligacionim odnosima). Međutim, u ovom slučaju, bez izričite saglasnosti nalogodavca, postoji potencijalna opasnost da u slučaju spora špediter ima teret dokazivanja prihvatanja Posebnih uzansi od nalogodavca.

Posebne uzanse nisu obavezujuće i predstavljaju alat za olakšavanje poslovanja u okvirima domaćih i međunarodnih propisa i uobičajene prakse. To znači da mogu biti i delimično prihvaćene, ukoliko strane u poslu ugovore da se određeni delovi posebnih uzansi isključuju ili na drugačiji način ugovaraju. Ukoliko jedna od strana ili obe, ne žele da prihvate primenu Posebnih uzansi, praktično sva prava i obaveze, odgovornost i međusobne odnose moraju pregovarati i posebnim ugovorom sve to definisati.