Kamion u Čikagu, dispečer u Čačku – „G&S express“ iz Srbije ugovara poslove u Americi

Više od stotinu kamiona u posedu Čačanina Saše Turovića krstari drumovima SAD i Kanade prevozeći robu, a posao se ugovara u Čačku, na Palama ili u Bijeljini. To je postalo moguće zahvaljujući novim informacionim tehnologijama, pa dispečeri koji savršeno vladaju engleskim pogađaju ture sedeći ovde.

Turovićeva firma „G&S express” ima sedište u Čikagu i ispostave u Las Vegasu i Čačku, a čačansku vodi Dejan Sertić, koji objašnjava kako se odvija ovaj posao:

– U Čačku imamo petoricu ljudi koji ugovaraju vožnje, i još desetoricu na obuci, a još dve firme u Čačku na isti način sklapaju poslove, radeći za nas. Sakupljamo se u 14 sati, počinjemo da radimo u 15, i smena traje do 23 ili 24 sata.

Takođe, uvek neko dežura cele noći, kao i nedeljom. Mi krećemo ovde kad i Amerikanci počinju tamo da rade. Ne postoji berza, već samo sajt koji drži neki broker, i tu kompanije prijavljuju potrebu za prevozom.

Dakle, dispečer u Čačku vidi na internet stranici da je, recimo, neka kompanija u Denveru zatražila uslugu kamionskog prevoza robe, a istovremeno ima pregled gde je trenutno svaki od kamiona, koji je najbliži, a koji je prazan. Onda telefonom pozivaju kompaniju koja traži prevoz i s njihovim predstavnikom ili šefom počinje cenkanje.

– Nekad se transport pogodi za tri do pet dolara po milji, i to je odlično, ali katkad uzmemo robu i na besplatan prevoz. Tamošnje tržište je specifično, morate da održavate veze i kad nema zarade. Kad pogode vožnju, naši dispečeri odmah obaveštavaju vozače, s kojima su u stalnoj vezi, da preuzmu robu. Obično je u kamionu po jedan – objašnjava Sertić.

Dodaje da škola za ovakvu vrstu poslova ne postoji, već je sve samo stvar veštine, i kako koji kandidat stasava, tako se uključuje u rad. Ističe da su pristojno nagrađeni, a i firma je našla svoj interes jer bi isti trud u Čikagu morala da plati znatno više.

– Imamo i dvojicu dispečera na Palama i trojicu u Bijeljini, koji rade isto ovo. Svi smo umreženi, 140 vozila, 300 radnika, voze Srbi, Rusi, Ukrajinci, Poljaci, Bugari, Rumuni, Amerikanci, Kanađani… Najduža tura je do Enkoridža na Aljasci, vozi se i po 3.500 milja do tamo, po pet ili sedam dana, a usput medvedi šetaju pored puta. Tamo prevozimo neku vojnu robu, tura je 26.000 dolara po jednom kamionu – objasnio je Saša Turović za „Politiku„.