Putni prelaz „Bojovića grob“ kod Valjeva bez konačnog rešenja – Gugl mapa (dodatno) iskomplikovala situaciju

Hronični problemi sa putnim prelazima u ravničarskom delu barske pruge postoje, u manjoj ili većoj meri, od puštanja železničkog saobraćaja na ovom koloseku.

Magistralni put (M 4) koji je čak i danas jedina drumska veza Valjeva sa Ibarskom magistralom i novoizgrađenim autoputem Miloš Veliki, sve do sela Divci, trasiran je uz samu prugu. Na pojedinim mestima, gde se nalaze možda i najfrekventniji putni prelazi, rastojanje između drumskog i železničkog koridora iznosi jedva deset metara.

Manevarski prostor za vozače putničkih automobila koji, recimo iz pravca Beograda, nameravaju da svojim vozilom pređu barsku prugu na nekom od pomenutih punktova, apsolutno je limitiran. Za vozače velikih kamiona ti prelazi su prava noćna mora.

Šoferski košmar, čini se da ni na jednom mestu nije toliko prisutan, kao što je to na putnom prelazu „Bojovića grob“ u selu Popučke, udaljenom nepunih šest kilometara od stanice Valjevo. U konkretnom slučaju, problema ima mnogo više nego što se to da zaključiti na prvi pogled.

Osim već pomenute blizine barske pruge koja je od magistralne žile kucavice udaljena jedva osam metara, problem je i taj što baš na ovom prelazu svakodnevno tranzitiraju veliki kamioni otpremajući robu iz firme Bosis, locirane odmah iza koloseka. Кada lokalni, za većinu vozača, skoro neuočljivi putni prelaz, s vremenom postane ključna veza ka tržištu jednoj od najvećih kompanija za proizvodnju štampane i kaširane ambalaže u zemlji, saobraćajni haos za „tili čas“ postaje realnost.

U poslednjih deset godina, na tzv. prelazu kod Evrope, kako Valjevci (u žargonu) nazivaju ovo ukrštanje puta i pruge, desilo se nekoliko naleta vozova. Najčešće na putnička vozila, mada nije falilo i direktnih sudara sa velikim kamionima.

Problem je što vozači šlepera sa prikolicom kada se kreću, recimo iz pravca Bosisa, nemaju dovoljno prostora da se nesmetano uključe na magistralu i nastave put dalje prema Beogradu. U većini slučajeva, prikolica im ostaje na otvorenom profilu pruge i to baš u trenucima dok vozač u kabini kamiona pokušava da skrene u desnu kolovoznu traku kako bi uhvatio željeni pravac. Ništa bolja situacija nije ni kada se ovaj saobraćajni rebus posmatra iz suprotnog pravca.

Godinama je to tako, železničari apeluju. Nadležno odeljenje za urbanizam pri Gradskoj upravi Valjevo (kao upravljač putne infrastrukture na tom delu magistrale), poslovično ne preduzima ništa. Retko koga, u gradu na Кolubari, danas više i iznenadi informacija da se npr. novi nalet voza ili manji saobraćajni incident dogodio ponovo na putnom prelazu kod „Evrope“.

Ipak, da se stvari mogu dodatno iskomplikovati čak i kada su već prilično složene, najbolje ilustruje primer putnog prelaza u Popučkama. Iako je obilaznica oko Valjeva sa širokim putnim prelazom (polubranici, svetlosna i zvučna signalizacija) udaljena od pomenutog „Bojovića groba“ tek tri ili četiri kilometra prema gradu, zbog tehničke greške na serveru Gugl mape, vozači velikih kamiona iz pravca Beograda ili Subotice, ukoliko se vode isključivo navigacijom – za svoju maršrutu prema Užicu, gotovo uvek biraju putni prelaz na „Bojovića grobu“ (km 71.789).

To što bi i apsolutnom laiku, taman da prvi put sedne u kola i krene na put, moralo biti jasno, da ovaj putni prelaz naprosto ne može voditi nigde specijalno, a kamoli prema Zlatiboru, za ovu priču je od sporednog značaja.

Važno je znati to da su već mesecima unazad, ogromni kamioni zbog pogrešne navigacije na Gugl mapi, umesto da nastave kretanje prema pravoj obilaznici oko Valjeva, najčešće skretali na lokalni putni prelaz u Popučkama, često izvaljujući betonske stubove za gabaritnu kapiju. Doduše, to je tek jedna od havarija pošto se ostale ionako nadovezuju lančano.

Zbog svega navedenog, dešavalo se, u nekoliko navrata, da železnički saobraćaj bude prekinut, pa je pretrpljena šteta (usled kašnjenja putničkih garnitura) fakturisana Infrastrukturi. Za potpunu zbrku, u konkretnom slučaju, svojski su se potrudili i putari koji su na magistralnom putu (M4) iz pravca Beograda, baš kod kritičnog putnog prelaza dugo vremena držali saobraćajni znak – „Carina pravo“! Time su dodatno zbunjivali ostale vozače koje navigacija, inače, na tom mestu usmerava – levo, prema Bosisu, ukoliko nameravaju da zaobiđu centar grada i nastave put prema Užicu.

Valjevce koji dobro poznaju ovdašnje staze i bogaze, „sitan previd“ na saobraćajnom znaku („Carina pravo“) ne može dezorijentisati, ali zato druge vozače redovno „baca u očaj“. Uostalom, zašto bi bilo ko morao znati da je pravac prema Carini, ujedno i smer prema Užicu?! Njih navigacija, baš na tom mestu navodi da skrenu na uzak puteljak i odmah zatim na maleni, lokalni prelaz preko koloseka u pravcu kompanije Bosis.

Tako je (nažalost) i danas, s tim da je u međuvremenu Gradska uprava, na Vidovdan, 28. juna, konačno postavila odgovarajući saobraćajni znak. Njime se eksplicitno zabranjuje skretanje kamionima dužim od 9 metara na tzv. „Bojovića grob“. U kakvoj su sada dilemi mladi i neiskusni vozači velikih šlepera koji svakodnevno prilaze Valjevu, to samo oni znaju. Navigacija ih navodi direktno na putni prelaz kod „Evrope“, dok im saobraćajni znak istovremeno poručuje: „ovuda ne može“! A oni, kao za inat, zapeli baš u Užice.

Napomena: Tekst je preuzet iz lista Pruga, autor teksta A. Ranković