Prevoznici se sele iz Srbije

Čitava transportna firma iz Požege “Silo Jeličić” preseljena je nedavno u Rogašku Slatinu u Sloveniju. Sve je izmešteno i sredstva za rad i radnici i rukovodstvo. U Srbiji je ostala samo veb adresa na kojoj je obaveštenje „uskoro novi sajt kompanije, hvala na razumevanju“.

Za ovu seobu malo ko zna. Nikoga ne interesuje to što se odselilo sto i kusur kamiona i isto toliko vozača. Jedna druga, možda i veća firma iz iste branše – “Crnomarković” izmeštena je nešto ranije iz Srema u Salcburg u Austriju. Delimično ili u celosti su svoje kapacitete iselili i novosadski “Ekspres trans”, “Zaliv” iz Crvenke, „Šarac“ iz Starih Banovaca… Procene su da je u skorije vreme više od hiljadu kamiona i približno isto toliko vozača napustilo Srbiju.

O ovom problemu se u Srbiji ne govori, zato što se ovde uopšte ne govori o problemima. Nije poželjno kvariti sliku „istorijskog uspeha“, a mogla bi tri, četiri ministarstva da se zapitaju šta se to događa i kako to zaustaviti.

Problemi i računica

Nekoliko problema do te mere opterećuju domaće prevoznike, a da se ne nazire rešenje ni za jedna od njih. Zato se se firme „pakuju“ i odlaze, a država ih svojom nebrigom podstiče na odlazak. Na primer, iskorišćenost „srpskih“ kamiona je zbog administriranja značajno manja od iskorišćenosti „evropskog“ kamiona. Kamion srpskog prevoznika zbog čekanja na granici prosečno mesečno izgubi tri dana, odnosno 36 dana godišnje. Računica pokazuje da zbog tog zadržavanja privrednici imaju 67 mil EUR manji promet od realno mogućeg.

Najveći problem ipak je nedostatak i raspodela međunarodnih (CEMT) dozvola. Ove dozvole dodeljuje međunarodno udruženje koje čine 42 zemlje među kojima je i Srbija i one (dozvole) omogućavaju olakšan transport između država članica i tranzit preko teritorije jedne ili više država. Raspodela CEMT dozvola po pravilu svake godine dovodi do štrajka kamiondžija.

– Kada je nedostatak nemoguće je napraviti dobru raspodelu. Zato bi ministar, premijer, ko god to bio, trebalo da traže više dozvola za naše prevoznike. Oni se time iz nekog razloga ne bave, a ljudi neće da im kamioni leže neiskorišćeni, zato se mnogi sele i tek će da se sele, kaže za BIZLife magazin Nedeljko Bugarinović vlasnik transportnog preduzeća u Novom Sadu.

Netransparentna raspodela stvorila je u Srbiji sivo tržište , a „dileri“ tih dozvola su od prevoznika uzimali mesečno najmanje 100 evra da bi ušli u raspodelu. U poslednje vreme ta raspodela je delimično uređena, ali i dalje postoje otpori da se taj posao radi elektronskim putem (kao građevinske dozvole) i da, zapravo, prevoznici posao završavaju na “klik” , a umesto kontakta sa ljudima „kontaktiralo“ bi se sa softverom.

I još problema

Iako je Srbija među zemljama sa velikim brojem nezaposlenih i nju je pogodio globalni problem – nedostatak vozača kamiona. Relativno sveži statistički podaci pokazuju da od 36 evropskih država u čak 23 radno mesto vozača je među deset koje poslodavci najteže popunjavaju. Zbog toga su mnogi špediteri prinuđeni da angažuj i penzionere.

I u Srbiji sve više penzionisanih vozača ponovo vozi. Dragan Stojanović vlasnik preduzeća “Eurošped” iz Beograda nedavno je to ilustrovao tvrdnjom da su njegovi vozači “sve stariji i sve lošije rade, a mlađi su još lošiji od njih i svaka nova generacija je sve gora”.

– Srbija već ostaje bez mnogih profesija, pa tako i bez najboljih vozača. Mi u Poslovnom udruženju “Međunarodni transport” pokušavamo da osposobimo mlade, počeli smo nedavno sa obukom u Paraćinu. Ali teško je te ljude kasnije zadržati. Ja mogu da mu dam platu 1.500, 1.700 evra ali u Nemačkoj će dobiti više. I, naravno, otići će. A na mom kamionu se izučio, meni je pravio štete, objašnjava  Nedeljko Bugarinović.

On smatra da bi država mogla da pomogne tako što bi i devojke usmerila u ovu profesiju što je već praksa u svetu.

1.000 kamiona – 5 miliona evra

U Srbiji je registrovano više od 10.000 modernih „drumskih krstarica“ za međunarodni transport. Država, samo po osnovu akciza, godišnje ima 5.000 evra prihoda po kamionu. Kada se odseli 1.000 kamiona država po tom osnovu gubi pet miliona evra. A gde su porezi i doprinosi na plate radnika, a gde je servisiranje tih mašina, registracije… Ogroman je to odliv novca i ljudi.

Drumski međunarodni transport je težak, ali unosan posao. Međunarodni prevoznici godišnje Srbiji donesu oko 600 miliona evra deviznog priliva. U ovoj delatnosti uposleno je oko 120 hiljada ljudi, pa ipak sve to nije dovoljno da bi država pokazala interes i želju da pomogne.

Domaći prevoznici imaju jako mali povraćaj od akciza na gorivo, svega devet dinara, u drugim zemljama je to od 13 do 20 evrocenti. To značajno smanjuje konkurentnost srpskih špeditera.

Celokupan tekst autora Milenka Vasovića, pročitajte na sajtu BizLife.