Milorad Kilibarda, profesor Saobraćajnog fakulteta u Beogradu – Sinergija nauke i privrede

Pojam inovacija najčešće se koristi za opisivanje i predstavljanje novih ideja i rešenja, odnosno razvoj i primenu nečeg novog. Na inovacije se može gledati kao na poslovnu kulturu kompanije i njenu otvorenost za promene, nove ideje i rešenja.

– Kada je u pitanju logistika i lanci snabdevanja inovacije su izuzetno važne iz najmanje tri razloga. Prvo, otvorenost tržišta i sve oštrija konkurencija zahtevaju dinamične promene u kompanijama. Da bi se pozicionirale i opstale na tržištu, odnosno unapredile svoju konkurentnost kompanije moraju da uvode različite inovacije i nova rešenja na svim poljima poslovanja. Drugo, visoki troškovi, odnosno nizak nivo ekonomičnosti i efikasnosti mogu se uspešno rešavati samo ako se uvode nova, odnosno inoviraju i poboljšaju postojeća rešenja. Treće, izuzetno intenzivan tehnološki razvoj, posebno u domenu informacionih i komunikacionih tehnologija (IKT), inicira i omogućava nova rešenja i inovacije u različitim oblastima logistike i lanaca snabdevanja –  kaže na početku razgovora za PlutonLogistics prof. dr Milorad Kilibarda, redovni profesor Saobraćajnog fakulteta u Beogradu i predsednik Organizacionog odbora LOGIC 2017. 

Prof. dr Kilibarda je bio naš sagovornik uoči Treće međunarodn logističke konferencije LOGIC 2017. Osim o konferenciji, razgovarali smo i o izuzetno važnim temama – inovacijama u poslovanju, saradnji nauke i privrede, obrazovanju kadrova…

PL: Tema ovogodišnje međunarodne konferencije LOGIC su inovacije u logistici i lancima snabdevanja. Zašto su inovacije važne?

– Može se reći da je cilj inovacija u logistici da povećaju konkurentnost, ekonomičnost i efikasnost. U tom smislu logističke inovacije mogu biti eksternog i internog karaktera. Eksterne inovacije su korisnički orijentisane sa ciljem da se unapredi kvalitet usluga i poveća zadovoljstvo korisnika. Interene inovacije nisu direktno usmerene na korisnike već je cilj da se poveća efikasnost i ekonomičnost logističkih procesa i operacija, da se bolje koriste resursi, na bazi čega se mogu smanjiti troškovi i cene usluga, unaprediti kvalitet i povećati profit. Inovacije se mogu odnositi na:  logističke tehnologije, tehničko tehnološka rešenja, IKT tehnologije, softverska rešenja, usluge, procese, organizaciju, upravljanje, marketing i prodaju.

PL: U stalnoj tendenciji za smanjivanjem troškova, inovacije mogu doprineti kvalitetu sa jednakim ili smanjenjim ulaganjem. U kojoj oblasti su inovacije, o kojima će se govoriti na konferenciji, primenjive?

– Posebna programska celina konferencije je posvećena inovacijama i novim rešenjima  u logistici i lancima snabdevanja. To su rešenja vezana za: upravljanje logističkim, transportnim i skladišnim procesima (TMS, FMS, WMS, Scorcard sistem i dr.); upravljanje zalihama i distribucijom robe; logistiku uvoznih i izvoznih tokova, špediterske poslove, carinske procedure, osiguranje i dr. Biće predstavljena logistička rešenja  koja su razvijena i primenjena u vodećim kompanijama, kao što su: „Milšped“, „Delhaize“, „NTS international“, „Geodis“, „Nelt“, cargo-partner, „Delta transportni sistem“, „Coca Cola“, „Farmalogit“ i „Dunav osiguranje“.

PL: Koji su globalni trendovi u logistici? Kako ih prilagoditi lokalnom tržištu?

– Logistika je ključni faktor prostornog povezivanja, tržišnih integracija i umrežavanja privrede na globalnom tržištu. Na razvoj logistike vrlo snažan uticaj imaju različiti tehnološki, privredni, poslovni i društveni trendovi. Globalni trendovi u logistici mogu se posmatrati iz različitih aspekata, ali među najznačajnim mogu se izdvojiti: globalne logističke mreže i lanaci snabdevanja, logistički provajderi, intermodalni transport, logistički autsoursing, city logistika, zelena logistika i  logistika povratnih tokova, logistički standardi i procedure, nove logističke tehnologije,  IKT rešenja, digitalna logistika i sl.

Kada su u pitanju lokalna tržišta ona moraju pratiti globalne trendove i anticipirati promene. Međutim, nema gotovih rešenja koja se mogu “preslikati” već ih je potrebno prilagoditi konkretnim zahtevima. Da bi se uvelo određeno rešenje potrebno je izvršiti detaljno mapiranje procesa, identifikaciju i kvantifikaciju zahteva, potreba i merodavnih veličina, pa na osnovu toga vrednovati, razvijati i primenjivati konkretna rešenja.

PL: Konferencija LOGIC će okupiti akademsku zajednicu, ali i predstavnike kompanija koje se bave logistikom. Mogu li nauka i privreda jedna bez druge?

 

– Ne mogu. Naučno istraživački rad i praksa ne smeju biti odvojeni i ne bi trebalo da predstavljaju dva paralelna sveta. Neophodno je da se povezuju i dopunjuju, kako bi se postigao pun sinergijski efekat privrednog i društvenog razvoja. Kroz naučno istraživački rad otkrivaju se nova znanja, razvijaju različite veštine, pristupi, postupci, modelii metode. Ako nema primene u praksi sve to neće dobiti pravu vrednost. Istraživač neće imati satisfakciju svog naučno istraživačkog rada, ako svoje rezultate nije testirao i potvrdio kroz praktičnu primenu. Iz praktičnih problema i potreba crpe se ideje i iniciraju naučna istraživanja.

S druge strane, kompanije i privreda moraju koristiti nova znanja, veštine, pristupe i alate koji su rezultat naučno istraživačkog rada. Danas smo često svedoci da su kompanije, zbog izuzetno zahtevnih tržišta i pomenljivih uslova poslovanja, pod velikim pritiskom operativnih poslova i rezultata, te ne posvećuju dovoljno pažnje inovacijama znanja, istraživanju, razvoju i primeni novih rešenja, veština i tehnologija. To je velika greška.

PL: Ističete da naučna istraživanja moraju imati primenu u privredi. Koji su primeri dobre prakse?

– Mogu govoriti o oblasti i instituciji iz koje ja dolazim. Saobraćajni fakultet Univerziteta u Beogradu ima institut u okviru koga se profesori i saradnici bave naučno istraživačkim radom. Rade studije i projekte za potrebe privrede i tržišta. Bave se konsultantskim uslugama i rešavanjem konkretnih problema u različitim kompanijama i privrednim sistemima. Pri rešavanju tih problema koriste najnovija naučna saznanja, svetska i domaća iskustva, ali i metodologije, modele i metode koje razvijaju kroz naučno istraživački rad. Dobijene rezultate objavljuju i publikuju u međunarodnim i
domaćim časopisima i zbornicima radova sa konferencija. Često su u ta istraživanja uključeni i studenti završnih godina, master i doktorskih studija, što je za njih dragoceno iskustvo.

Kao primer dobre prakse može poslužiti i Konferencija LOGIC koja predstavlja forum i mesto za okupljanje logističara i svih onih koji se na direktan i indirektan način bave logistikom. Cilj je da se razmene ideje, iskustva i saznanja, ali i da se akademska istraživanja povežu sa realnim logističkim problemima. Smatram da je to ključno za razvoj i unapređenje logističke prakse, ali i naučno istraživačkog rada u ovoj oblasti. Konferencija se održava svake druge godine, a ove godine je prijavljeno preko 200 učesnika: profesora, istraživača, privrednika, menadžera, preduzetnika i stručnjaka iz logistike, lanaca snabdevanja, transporta, špedicije, trgovine, proizvodnje, distribucije, osiguranja, finansija i uslužnog sektora.

PL: Možete li nam ispričati više informacija o nekom konkretnom projektu?

– Poslednje dve godine istraživačko projektantski tim Odseka za logistiku radio je dve velike studije za potrebe Elektroprivrede Srbije. Prva studija se odnosi na optimizacije skladišnog sistema u elektrodistribuciji, a druga u proizvodnji i rudarstvu EPS-a. Radi se o vrlo kompleksnom sistemu i mreži sa stotinama skladišnih lokacija i objekata, prilično usitnjenih i decentralizovanih sa mnogo problema, niskim nivoom tehnologije, izuzetno visokim i dupliranim zalihama, neracionalnim transportom. Kroz pomenute studije radili smo optimizaciju skladišnog poslovanja, rešavali lokacijske probleme, definisali optimalanstepen centralizacije skladišnog sistema i sistema upravljanja zalihama, dimenzionisali vozni prak i transportni sistem. Kao konačan rezultat definisan i predložen je optimalan koncept razvoja logističkog sistema EPS-a.

PL: U kom trenutku privreda treba da konsultuje nauku? Zbog čega?

– Mislim da privreda mora stalno da konsultuje odgovarajuće stručnjake. Velike i razvijene kompanije u svetu imaju svoje naučno istraživačke i razvojne institute i timove koje se bave razvojem kompanije, proizvoda, tehnologija i sl. To je bila praksa i u nekim našim velikim kompanijama, kao na primer „Zastava Kragujevac“, „Goša“, „Prva petoletka“ i sl. Toga  više nema na našim prostorima. Danas privredi i kompanijama stoje na raspolaganju fakulteti i instituti, ali imam utisak da ne koriste dovoljno stručne savete, ekspertize, mišljenja i rešenja. Kompanije su usmerene na “tržišnu borbu”, operativne poslove i rezultate, a ne posvećuju dovoljno pažnje razvoju, inovacijama i novim rešenjima. Tako na primer, na području logistike, transporta i špedicije imamo dosta kompanija koje su nastale kao porodične male firme i postepeno se razvijale. Dostigle su značajan stepen razvoja, tržišno učešće i imaju mogućnosti za dalji razvoj, ali nisu uspostavili odgovarajuća rešenja i standarde poslovanja. “Guše” se u lošim rešenjima i imaju izuzetno visoke troškove i neracionalnosti. Tu je dragocena pomoć stručnjaka, koji će predložiti rešenja planskog razvoja i pomoći da se uvedu i usvoje određeni standardi poslovanja i upravljanja. Na taj način se mogu postići značajne dugoročne uštede i obezbediti održivi razvoj.

Imamo primera da kompanije ulože dosta sredstava u određenu opremu, nadajući se da će na taj način rešiti problem. Očekivani rezultati često izostanu zato što nije bilo metodološki osmišljenog pristupa rešavanju problema, sa jasno definisanim ciljevima i rezultatima. Oprema je potrebna, ali i ne dovoljan uslov za uspeh.

Tako na primer, kompanije ulože u različita informaciona i softverska rešenja, koja mogu da obezbede izuzetno veliki broj podataka i informacija, ali ti podaci se ne koriste u sistemu upravljanja i odlučivanja, tako da se opravdano može postaviti pitanje koje su koristi od takvih rešenja. Potrebno je da svi ti podaci budu u funkciji upravljanjai odlučivanja. Da mere i prate “poslovno zdravlje kompanije”.  Za to je potrebna pomoć stručnjaka iz naučno istraživačkih institucija.

PL: Sa jedne strane imamo veliku nezaposlenost, sa druge se nedostatak kadrova ističe kao vodeći problem. Kakva je situacija na Saobraćajnom fakultetu?

– Mogu slobodno da kažem da je Saobraćajni fakultet Univerziteta u Beogradu vodeća visokoobrazovna institucija i  lider  obrazovanju saobraćajnih inženjera u širem regionu. Školujemo stručnjake različitih usmerenja iz oblasti saobraćaja, transporta, logistike i komunikacija. To su oblasti koje su vrlo značajne za privredu i društvo i koje se intenzivno razvijaju. Tako da naši sadašnji i budući student imaju velike šanse da se zaposle i napreduju u struci. Postoji vrlo široko polje i prostor za zapošljavanje.  Generalno, se može reći da nema većih problema u zapošljavanju saobraćajnih inženjera.

Dobar broj naših studenata se zaposli i pre završetka studija.

PL: Da li to znači da gotovo nema nezaposlenih logističara? Da Vaši student dobijaju posao još na završnoj godini, pre diplomiranja?

To je potpuno tačno. Zapošljavanje logističara je odlično i za to postoje tri ključna razloga. Prvo, potrebe za logističkim stručnjacima stalno rastu. Procenju je se da te potrebe u svetu rastu po stopi od 10-12% godišnje. Na našem tržištutrenutno su potrebe i veće.  Drugo, Odsek za logistiku  ima savremen nastavni plan i program, koji je na tržištu prepoznatljiv i usklađen sa potrebama privrede, ali i najboljim svetskim iskustvima.  Treće i najvažnije imamo vredne, pametne, obrazovane i ambiciozne studente koji su željni novih izazova i praktične primene stečenih znanja i veština. Potrebno im je samo pružiti šansu.

Logističari se zapošljavaju u različitim kompanijama kao što su: logistički provajderi, špedicije, transportne kompanije, logistički i distributivni centri, skladišni sistemi, trgovinski lanci i distributivne kuće, industrija i proizvodanja i dr. Saobraćajni fakultet ima preko 30 ugovora sa najvećim logističkim kompanijama i sistemima na osnovu kojih se obavljaju programi stručnih praksi, koji traju od 3 do 6 meseci, što je odličan uvod za zapošljavanje. Preporuke profesora takođe imaju značajnu ulogu u povezivanju privrede, kompanija i studenata. To je jedan od ciljeva i LOGIC-a, na kojoj i studenti vrlo aktivno učestvuju. Kroz studentske sekcije i radionice  predstavljaju svoje radove, rade studije slučaja, rešavaju konkretne probleme, gde su potencijalni poslodavci u prilici da na licu mesta vide njihov rad i krativnost.

Na kraju, hteo bih u ime Organizacionog odobra LOGIC 2017 da pozovem čitaoce da posete Saobraćajni fakultet u Beogradu 25. i 26. maja