Koja je razlika između prevoznika i špeditera?

ODGOVORNOST PREVOZNIKA

Ako pogledamo čl. 648 st. 2 ZOO vidimo da se prevoznikom smatra kako lice koje se bavi prevozom kao svojim redovnim poslovanjem, tako i svako drugo lice koje se ugovorom obaveže da izvrši prevoz uz naknadu). Iz ove odredbe sledi bi se neko smatrao prevoznikom, on ne mora da poseduje sopstvena vozila. (1)

U tom smislu postoji podela prevoznika na ugovorne i izvršne:

  • Ugovorni prevoznik je prevoznik koji sa pošiljaocem zaključuje ugovor o prevozu;
  • Izvršni prevoznik je prevoznik koji nije zaključio ugovor o prevozu sa pošiljaocem, a kome je ugovorni prevoznik poverio izvršenje prevoza – prevoznik koji stvarno izvršava prevoz

Čl. 648 st. 1 ZOO glasi: Ugovorom o prevozu obavezuje se prevozilac da preveze na određeno mesto neko lice ili neku stvar, a putnik, odnosno pošiljalac se obavezuje da mu za to isplati određenu naknadu.

Pored opštih odredbi o ugovornoj odgovornosti čl. 262 – 269 ZOO i o prevozu u članovima 648 do člana 685 u Zakonu o obligacionim odnosima iz 1978. Godine, a koje su opšteg karaktera, odgovornost prevoznika uređuje se i drugim zakonima koji se odnose na pojedine grane saobraćaja:

  • Zakon o ugovorima o prevozu u železničkom saobraćaju,
  • Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju,
  • Zakon o obligacionim i osnovama svojinsko-pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju,
  • Zakon o trgovačkom brodarstvu
  • U oblasti poštanskih usluga: Zakon o poštanskim uslugama

Ugovorne strane:

  1. Pošiljalac – Pošiljalac je lice koje poverava u sopstveno ime prevoz robe. Nije neophodno da pošiljačac bude vlasnik robe. Takođe špediter, koji u svoje ime, ali za račun nalogodavca prevozniku daje nalog za prevoz, se smatra pošiljaocem, a samim tim i ugovornom stranom iz ugovora o prevozu.
  2. Prevoznik – lice koje se ugovorom obavezalo da izvrši prevoz. Prevoznik ne mora da izvrši prevoz svojim vozilima već može da se služi trećim licima (potprevoznicima)

Ko je ugovorni partner u transportnom pravu često može da se odredi na osnovu kupoprodajnog ugovora, koji je zaključen između pošiljaoca i primaoca, takođe i na osnovu Incotermsa koji je u ugovoru korišćen.

ODGOVORNOST ŠPEDITERA

Špediter se najčešće opisuje kao organizator prevoza robe svog nalogodavca (prodavca, izvoznika) i povremeno kao „arhitekta“ transporta. Poređenje sa aritektom se podudara u više aspekata. Arhitekta osmišljava i oblikuje zgradu za svog klijenta, obraća pažnju na poštovanje propisa i zakona, bira odgovarajuće materijale i firme za izvođenje radova i procenjuje troškove. On zaključuje relevantne ugovore i nadgleda izvođenje radova u pogledu kvaliteta i pridržavanja rokova.

To je slično kao i kod špeditera – otpremnika: kada dobije nalog od nalogodavca (prodavca, izvoznika) da se roba preveze u neku prekomorsku zemlju, ovaj transport mora da bude isplaniran u pogledu povezivanja više vrsta prevoza i vremenskog rasporeda kao i u pogledu troškova prevoza. Takođe neophodno je pridržavanje uvoznih, izvoznih i carinskih propisa. Dalje, neophodno je pripremiti odgovarajuću dokumentaciju i zaključiti ugovore o prevozu i ostale neophodne ugovore. Za vreme prevoza, špediter se brine da izvršenje naloga teče besprekorno i blagovremeno.

Špediter (otpremnik) zaključuje ugovor o prevozu (i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza) u svoje ime, a za račun nalogodavca, osim ako ugovorom nije predviđeno da to može učiniti u ime i za račun nalogodavca (čl. 827 ZOO). (2) Dakle, ugovor o špediciji je takav ugovor koji obavezuje jednu ugovornu stranu da organizuje otpremu stvari usvoje ime, a po nalogu i za račun druge ugovorne strane, uz naknadu (nagrada, provizija).

U tome je razlika između špeditera i prevoznika.

Ugovorne strane:

  1. Komitent, nalogodavac, klijent – lice koje izdaje nalog i za čiji račun se organizuje otprema stvari
  2. Špediter, otpremnik – organizuje otpremu stvari u svoje ime, a za tuđi račun

U osnovi špediter zaključuje neophodne ugovore (ugovore o špediciji, prevozu, pomorskom prevozu, uskladištenju i ostale ugovore koji su uobičajeni za špeditersku delatnost) u svoje ime. Špediter je tada npr. ugovorna strana izvršnog prevoznika i pravno gledano pošiljalac.

ZOO izričito propisuje (čl. 834. st. 1.) da je špediter, za razliku od prevoznika, odgovoran samo za izbor prevoznika (i druga lica sa kojima je zaključio ugovor prilikom izvršenja naloga – skladištenje robe, itd.), ali ne i za njihov rad. Tada se govori o tzv. klasičnoj špediciji.

Međutim ZOO predviđa i situacije kada špediter može da odgovara i za rad ovih lica u četiri slučaja (3):

  • Prvi slučaj je kada je špediter takođe prevoznik. Naime, ako je špediter izvršio prevoz ili deo prevoza, ima prava i obaveze prevoznika (član 836. ZOO-a)
  • Otprema sa fiksnom naknadom – u slučaju kada je ugovorom o otpremi utvrđen ukupan iznos (naknada) za izvršenje pošiljke, špediter je uvek odgovoran za rad lica koja se koriste na osnovu ovlašćenja iz ugovora (član 844, stav 2 ZOO).
  • Kada je špediter izvršenje dobijenog naloga poverio drugom otpremniku – podšpediteru, i tada će odgovarati za njegov rad, osim ako nalog sadrži izričito ili prećutno ovlašćenje otpremniku da poveri izvršenje naloga drugom otpremniku, ili ako je to očito u interesu nalogodavca, u kojim slučajevima će odgovarati samo za izbor podšpeditera (čl. 834. st. 2. i 3. ZOO).
  • Zbirna otprema – u tom slučaju, špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari nastale za vreme prevoza do kojih ne bi došlo da nije bilo zbirne otpreme (čl. 845. st. 3. ZOO). U praksi imamo kombinaciju zbirne otpreme i otprema sa fiksnom naknadom. Zato špediter odgovara za rad svih lica koja su učestvovala u izvršenju zbirne otpreme.

Na kraju od značaja je spomenti i opšte uslove poslovanja špeditera:

– Posebne uzanse u poslovanju špediterskih društava u Republici Srbiji „Službeni glasnik RS“, broj 99 od 18. decembra 2018;
– Opšti uslovi poslovanja međunarodnih logističara i špeditera Srbije „Službeni glasnik RS”, broj 105 od 14. novembra 2008.

U nastavku prikazujemo pregled transportnog prava u Srbiji: (4)

OSIGURANJE ODGOVORNOSTI PREVOZNIKA I ŠPEDITERA

U Srbiji se polise CMR osiguranja (polise osiguranja odgovornosti drumskog prevoznika) izdaju isključivo vezano za reg. oznaku vozila odnosno pokrivaju isključivo izvršne prevoznike. Za ugovorne prevoznike u Srbijije to ogroman problem jer se u slučaju štete oni oslanjaju isključivo na polisuizvršnog prevoznika. Navedena okolnost je vrlo nepovoljna jer:

– nema osiguravajućeg pokrića za ugovore o prevozu koje zaključuje ugovorni prevoznik sa svojim nalogodavcem
– se ugovorni prevoznik oslanja na nepouzdaneCMR polise stvarnih prevoznika za koje nema predstavu koja je širina pokrića odnosno šta su isključenja (npr. alkoholizam, migranti, predaja robe neovlašćenom licu, kršenje saobraćajnih propisa, nameran postupak i gruba nepažnja zaposlenih…).

Vrlo je važno ne mešati ugovor o špediciji sa ugovorom o prevozu. To se pre svega misli na situacije kada je Osiguranik ubeđen da prihvatanje naloga za prevoz predstavlja sklapanje ugovora o špediciji i da on svom nalogodavcu odgovara samo za izbor izvršnog prevoznika.

U tom smislu kada se zaključuje polisa osiguranja odgovornosti špeditera apsolutno treba uključiti i CMR osiguranje ukoliko Osiguranik-špediter zaključuje ugovore o prevozu sa nalogodavcem ili ukoliko se radi o posebnim vrstama špedicije (kada špediter sam vrši drumski prevoz robe, kod otpreme sa fiksnom naknadom i zbirne otpreme). Važno je istaći da ovim osiguranjem nije pokrivena odgovornost Osiguranika kao izvršnog prevoznika u ostalim granama saobraćaja za šta postoje posebne polise (avioprevoznik na londonskom tržištu kupuje polisu, za brodare postoje P&I klubovi…).

Generali Osiguranje Srbija a.d.o. može da ponudi proizvod koji predstavlja kombinaciju osiguranja odgovornosti špeditera i CMR osiguranja. To je jedini način na koji mogu biti adekvatno zaštićeni interesi Osiguranika u ulozi špeditera i ugovornog i izvršnog prevoznika.

_______________________________________________________________

  1. Ukoliko uzmemo primer drumskog transporta, postoje firme koje ne poseduju sopstvena vozila i koje sklapaju ugovore o prevozu sa svojim komitentima na osnovu naloga za utovar, a onda te naloge prosleđuju potprevoznicima i zarađuju na razlici. Tako se pravi lanac prevoznika od kojih svaki od njih zaradi na razlici po kojoj je kupio i prodao nalog. Osnov za ovakvu odgovornost nalazi se u čl. 3 CMR konvencije i čl 91. Zakona o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju.
  2. https://www.pravo.unizg.hr/POP/predmet/pop_a/studenti_pitaju/aktualna_pitanja/odgovornost_speditera
  3. https://www.pravo.unizg.hr/POP/predmet/pop_a/studenti_pitaju/aktualna_pitanja/odgovornost_speditera
  4. Kao osnova je poslužila šema preuzeta iz knjige: Axel Salzmann, Hubert Valder, Haftung und Versicherung, Verlag Heinrich Vogel, 5. Auflage, 2018, str. 11. Napomena: u transportno pravo je dodato i pravo skladištara jer u današnje vreme špediteri se bave i skladištenjem robe.
Category: Osiguranje
Tags: Generali osiguranje, osiguranje od odgovornosti prevoznika, osiguranje robe u prevozu, osiguranje transporta, prevoznik, špediter