Na koji način mogu da proverim drumskog prevoznika kome poveravam robu?

Provera prevoznika je od krucijalnog značaja u poslovanju. Jer najveći problem jeste da kada poverite robu prevozniku sa kojim nikada niste sarađivali, dođe do prevare i nestanka robe. Gubici zbog loše provere prevoznika mogu značiti gubitak poslovnih odnosa, a sigurno u velikom broju slučajeva i do likvidacije firme. Rizik predstavlja korišćenje transportnih berzi koje su povećale efikasnost, međutim i dovele do toga da se ugovori sklapaju suviše brzo, a nalozi za prevoz “preprodati” prevozničkim firmama koje nisu dovoljno proverene.

Zainteresovana lica za provere drumskih prevoznika mogu biti:

  • Proizvođači koji direktno angažuju prevoznika
  • Špediteri čija je osnovna obaveza pravilan izbor prevoznika
  • Prevoznici i špediteri koji podugovaraju prevoz
  • Prevoznici koji obavljaju sukcesivni prevoz

Proizvođači. U današnje vreme proizvođači retko kad samostalno angažuju prevoznike, uglavnom se oslanjaju na poznate špeditere ili prevoznike, koji su pouzdani i prepoznatljivi na tržištu. Od njih proizvođači očekuju da roba stigne na odredište neoštećena i bez zakašnjenja. Svakako očekuju i viši stepen sigurnosti nego da su samostalno na internetu ili na berzi transporta našli prevoznika.

Klasični špediteri, koji nemaju sopstvena vozila, angažuju prevoznike, odnosno sklapaju sa svojim nalogodavcem ugovor o špediciji, a sa prevoznikom koga angažuju ugovor o prevozu. Klasični špediteri rade za proviziju (danas je to retkost) i primenjuje se sledeći član Zakona o obligacionim odnosima: Član 834: Otpremnik odgovara za izbor prevozioca…, ali ne odgovara i za njihov rad. Pošto je odgovornost špeditera neograničena (i po iznosu i po vrsti štete), to bi značilo da u slučaju pogrešnog izbora špediter odgovara za svu nastalu štetu.

Danas je praksa poseban slučaj špedicije, a to je otprema sa fiksnom naknadom, kada špediter odgovara za rad prevoznika. Jer danas proizvođači ne žele da ulaze u igre oko odgovornosti, da li špediter odgovara samo za izbor ili odgovara i za rad.

Prevoznici i špediteri koji podugovaraju prevoz. U praksi dolazi do primene člana 3. CMR konvencije: u smislu ove Konvencije prevozioc je odgovoran za radnje i propuste njegovih pretstavnika i službenika i svih drugih lica čijim se uslugama on koristi za izvršenje prevoza. To znači da prevoznici (bez obzira da li imaju svoja vozila ili ne) zaključuju ugovor o prevozu sa pošiljaocem i drugi ugovor o prevozu sa izvršnim/stvarnim prevoznikom. Drugim rečima prevoznik ne mora da izvrši prevoz svojim vozilima. Ovde su namerno stavljeni i špediteri koji nesvesno zaključuju ugovor o prevozu sa nalagodavcem/proizvođačem, umesto ugovora o špediciji – razlika između ta dva ugovora je posebna tema i neophodna je analiza svakog ugovora koji špediter zaključi. Zato će današnji špediter na kraju sigurno imati odgovornost tzv. ugovornost prevoznika, odnosno odgovornost prema CMER konvenciji.

Prevoznici koji obavljaju sukcesivni prevoz. I u ovom slučaju je vrlo bitno pažljivo izabrati partnera prevoznika, jer se uzima u obzir čl. 34 CMR konvencije prema kome svi prevoznici u lancu odgovaraju solidarno: Ako je prevoz po jednom ugovoru izvršen od strane uzastopnih drumskih prevozioca, svaki od njih biće odgovoran za izvršenje celokupne operacije, drugi po redu prevozioc i svaki sledeći prevozioc postaje stranka ugovora u vezi sa prevozom time što preuzima robu i tovarni list.

Osiguravajuće kuće koje imaju proizvod kojim se pokriva odgovornost ugovornog prevoznika pred ugovorne prevoznike (one koji odgovaraju kao prevoznici, ali u stvarnosti ne izvršavaju prevoz) stavljaju određene zahteve koji se u suštini i poklapaju sa zahtevom o pravilnom izboru prevoznika, tzv. ulaganje dužne pažnje (pažnja dobrog privrednika, odnosno pažnja dobrog domaćina, čl. 18 ZOO).

Kao solidna osnova može poslužiti primer austrijskog brokera Asco koji se nalazi na sledećoj strani:

https://www.asko24.com/downloads pod nazivom Checkliste Subunternehmerprüfung.pdf, pri čemu je naglasak na proveri polisi osiguranja, proveri putem fiksnog telefona, proveri podataka sa berze i faksom dobijenih dokumenata. Postoje i drugi indikatori poput preporuka prethodnih pošiljalaca, besplatnih e-mail naloga, dužina postojanja kompanije, kontinuitet poslovanja…

Ono što predstavlja ogroman rizik za mnoge transportne firme u Srbiji jeste to što se proces provere ne shvata previše ozbiljno. Neki čak proveru sertifikata osiguranja poveravaju brokerima osiguranja što je pogrešno. Brokeri to vide kao mogućnost da dođu do podataka o izvršnim prevoznicima, a ne kao obavezu od koje može zavisiti egzistencija klijenta. Topla preporuka je da proces provere mora biti zaokružen na jednom mestu.

Predlog rešenja bi bilo:

  • Da u firmi postoji lice koje je zaduženo za proveru angažovanih prevoznika umesto da se proces provere razdeli na sve zaposlene koji angažuju prevoznike.
  • Da postoje jasne procedure koja se dokumentacija traži od prevoznika koga želimo da angažujemo (licence, izvodi iz baza, potvrde, provere kod prethodnih pošiljaoca,sertifikati osiguranja)
  • Da se sa povećanom pažnjom proveravaju polise/sertifikati osiguranja prevoznika sa ovih prostora – jer prevoznicima sertifikat osiguranja služi samo kao ulaznica za dobijanje naloga
  • Da se periodično proveravaju ranije dostavljena dokumenta, da li su važeća
  • Da se redovno proverava da li se procedura o proveri prevoznika poštuje

Navedena dokumenta bi trebalo arhivirati i u slučaju štete ili sudskog spora prezentovati svom osiguravaču ili sudu. Osiguravaču jer osiguravajuće pokriće sigurno zavisi od izvršenih provera, a sudu kako bi se npr. izbegla neograničena odgovornost zbog grube nepažnje iz čl. 29 CMR konvencije.

Za više informacija oko siguranja u oblasti transporta robe, kontaktirajte Generali osiguranje

Category: Osiguranje
Tags: Generali osiguranje, osiguranje robe, osiguranje robe u transportu, osiguranje u transportu, transportno osiguranje