Utvrđivanje mesta prometa u uslugama transporta iz ugla PDV-a

Kada su u pitanju usluge transporta i način njihovog oporezivanja vrlo često nailazimo na mnoge neduomice, jer postoji veliki broj različitih situacija sa kojima se susrećemo u praksi i koje zahtevaju jedinstven pristup i poreski tretman.

Zbog toga je ponekad teško razaznati koja pravila je potrebno primeniti na određenu situaciju i kako ostvariti svoja prava istovremeno poštujući Zakon o porezu na dodatu vrednost.

Kako bi se čitava procedura sprovela po propisima, jako je važno za početak utvrditi da li su davalac i primalac usluge poreski obveznici, ali i šta je neophodno za utvrđivanje mesta prometa u uslugama transporta iz ugla PDV-a. Sve ove pojedinosti izazivaju velike nejasnoće privrednicima koji se bave ovim poslom, pa je zbog toga važno informisati se u potpunosti kako poslovanje ne bi trpelo.

Ko je u ovom slučaju poreski obveznik?

Kako bi se primenila sva pravila utvrđena ovim Zakonom i kako bi se bez sumnje utvrdilo ko je zaista poreski obveznik pri određivanju mesta prometa u uslugama transporta, Zakon propisuje određene smernice.

• Prema odredbama Zakona, ukoliko uslugu pruža lice koje je poreski obveznik, poreskim obveznikom kojem se pruža usluga smatraće se pre svega svako lice koje obavlja delatnost bez obzira na period trajanja te delatnosti, zatim pravna lica, državni organi i organi teritorijalne autonomije i lokalne samouprave sa sedištem u Republici, kao i sva strana pravna lica, državni organi teritorijalne autonomije i lokalne samouprave koji su registrovani za plaćanje poreza na potrošnju na teritoriji države u kojoj imaju sedište.
• Ukoliko se desi da uslugu pruža strano lice koje nije evidentirano za obavezu plaćanja PDV-a, poreskim obveznikom će se smatrati takođe svako lice koje obavlja delatnost kao trajnu aktivnost bez obzira na cilj njenog obavljanja, kao i pravna lica, državni organi, organi teritorijalne autonomije i lokalne samouprave.

Mesto prometa u uslugama transporta dobara

Ono što najčešće buni privrednike je kako odrediti mesto prometa usluga transporta dobara i kakav to uticaj ima na obračunavanje PDV-a. Prema Zakonu o PDV-u, mestom prometa usluga smatra se mesto gde se obavlja prevoz, a ukoliko se on obavlja na teritoriji Republike, ali i inostranstva, odredbe Zakona će se primenjivati samo na onaj deo prevoza koji je ostvaren u našoj zemlji. Ovo sve važi u slučaju kada govorimo o pružanju usluga prevoza dobara licu koje nije poreski obveznik, dok će se u suprotnom slučaju mestom prometa usluge smatrati ono mesto u kom primalac usluga ima sedište, odnosno prebivalište ili boravište.

Do zabune često dolazi jer se u praksi sreću različiti slučajevi, pa je često teško odrediti šta se u nekom konkretnom slučaju smatra mestom prometa usluge transporta dobara.

Na primer, u slučaju kada jedan poreski obveznik dostavlja robu drugom poreskom obvezniku na teritoriji naše države, porez će se računati za čitavu relaciju izvršenog prevoza, a mesto prometa će biti ono u kom se primalac usluge nalazi, odnosno gde je njegovo sedište ili stalna poslovna jedinica.

Na isti način će se obračunavati porez i utvrđivati mesto prometa ukoliko se vrši prevoz dobara u inostranstvu između dva domaća poreska obveznika, bez obzira na to što je cela tura bila u inostranstvu, jer je primalac usluge poreski obveznik države Srbije i zbog toga postoji poreska obaveza. Slično će se posmatrati situacija i kada je tura jednim delom u inostranstvu, a jednim u našoj državi, ukoliko se promet dobara odvija između dva domaća obveznika. Porez će se u ovom slučaju obračunavati na celokupnu turu, a mestom prometa će se smatrati Republika Srbija, iako se ono u praksi nalazi i u Republici Srbiji i u inostranstvu. Ukoliko su ispunjeni uslovi za poresko oslobođenje za usluge prevoza koje su u vezi sa izvozom i uvozom dobara, domaća firma može biti oslobođena dela PDV-a.

Moramo uzeti u obzir i situaciju u kojoj domaća firma vrši uslugu transporta za stranu firmu koja je poreski obveznik u svojoj zemlji, jer će se tada mestom prometa usluge smatrati zemlja primalaca usluge, te ni promet usluge neće biti predmet oporezivanja. Ista je situacija i kada je u pitanju usluga prevoza koja je u vezi sa uvozom i izvozom dobara.

Šta kada uslugu transporta vrši strano lice koje se nije evidentiralo za obavezu plaćanja PDV u skladu sa Zakonom?

Ukoliko strano lice vrši uslugu prevoza poreskom obvezniku države Srbije, u tom slučaju će se mestom prometa smatrati sedište primaoca usluge i samim tim će se ova usluga oporezivati. Međutim, ukoliko pomenuti poreski obveznik koji je primalac usluge ima sedište u stranoj zemlji, u tom slučaju će i mesto prometa usluge biti tamo i on neće imati obavezu plaćanja poreza. Kada je u pitanju transport koji je u vezi sa uvozom ili izvozom dobara, ukoliko poreski obveznik koji je primalac usluge ima sedište u stranoj zemlji neće doći do oporezivanja, međutim ukoliko on ima sedište u našoj državi ono će se i smatrati mestom prometa i on će imati obavezu oporezivanja, osim ako je promet usluge oslobođen od PDV-a u skladu sa Pravilnikom o poreskim oslobođenjima. Ukoliko pak strano lice pruža usluge prevoza poreskom obvezniku koji ima sedište u našoj državi, ali se sam transport odvija u inostranstvu, onda će se mestom prometa smatrati njegovo sedište i usluga će biti podložna oporezivanju. Ukoliko je njegovo sedište van naše države, tamo će biti i mesto prometa i stoga promet usluge neće biti predmet oporezivanja.

Poresko oslobođenje za usluge prevoza koje su u vezi sa uvozom i izvozom dobara

Ono što je svakako velika pogodnost za sve one koji se bave uslugama transporta jeste mogućnost poreskog oslobođenja za usluge transporta koje su u vezi sa izvozom i uvozom dobara. Međutim, da bi se ovo ostvarilo neophodno je ispuniti određene uslove propisane Pravilnikom o poreskim oslobođenjima. Jedan od ovih uslova je posedovanje dokaza o tome da je vrednost tih usluga sadržana u osnovici za obračunavanje PDV –a pri uvozu dobara, a to su najčešće dokument o izvršenoj usluzi prevoza i račun, odnosno drugi dokument koji u skladu sa Zakonom služi kao račun. Važno je takođe razgraničiti šta je to što se prema Zakonu smatra uslugom prevoza koja je u vezi sa uvozom dobara.

U praksi, to bi bio onaj transport ostvaren od mesta utovara van naše zemlje do prvog odredišta u Republici Srbiji, ali obratite pažnju da u računu bude prikazan podatak o ukupnom iznosu naknade za uslugu.

Dovoljan dokaz za ostvarivanje ovog prava biće i račun o avansnom plaćanju, ukoliko je usluga naplaćena pre samog izvršenja. Za ostvarivanje ovog prava kada su u pitanju usluge prevoza u vezi sa izvozom dobara potrebna je ista dokumentacija, pored koje će u određenim slučajevima, za oslobođenje od mesta utovara do mesta pretovara koja se nalaze na teritoriji Republike Srbije, obveznik morati da poseduje račun ili carinsku deklaraciju za postupak tranzita.

Pravila su brojna i iako na prvi pogled njihova primena može delovati komplikovano, Zakon je donet kako bi olakšao poslovanje u ovoj oblasti i onemogućio dvostruko oporezivanje usluge, što se događalo do donošenja i primene člana 12 Zakona o porezu na dodatu vrednost. Zbog toga je vrlo važno upoznati se sa svim odredbama koje Zakon propisuje kako biste u potpunosti mogli da ostvarite svoja prava i kako biste poslovali u skladu sa Zakonom.

Tekst preuzet sa: minimax.rs