Vladimir Kovačević, predsednik „Fine Group“ – Izvozimo tamo gde je najteže

Ekonomisti za mene nisu oni koji ne prave novu vrednost i ne predaju je svetu. U Srbiji ima mnogo teoretičara, svi znaju sve, a malo ko od svojih reči i teorija napravi živo delo. Važno je osmisliti novi proizvod, potruditi se da ga plasiraš u inostranstvu i tako dobijaš šansu da „grickaš“ tuđe ekonomije. Privreda je kapitalna građevina i u nju se mora dugoročno ulagati, a mi kao narod nismo skloni dugoročnim projektima. Moramo biti dosledni u svojim idejama.

Ovako za „Novosti“ priča diplomirani ekonomista Vladimir Kovačević, predsednik „Fine Group“, koju čine četiri fabrike, od kojih su dve potpuno izvozno orijentisane. Potvrdu uspešnog poslovanja Kovačeviću je nedavno donela i nagrada Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA) za fabriku „Wizard“, a grad Vršac, u kojem je fabrike podigao, dodelio mu je titulu počasnog građanina.

O Vašim firmama „Wizard“ „Uča International“, „Vetmedic“ i „Ave Pharmaceutical“ se mnogo više zna u inostranstvu nego u Srbiji, a prve dve izvoze celokupnu proizvodnju?

– Otprilike je tako. Naime, kada smo gradili fabrike, konsultovali smo pametne ljude koji su u vreme stare Jugoslavije kreirali proizvodnju za izvoz. Oni su nam sugerisali kako da nastupimo i šta da ponudimo strancima. Naše beretke nose pripadnici holandske, belgijske, nemačke i grčke vojske, a proizveli smo kape i za Unprofor, Ujedinjene nacije i mnoge druge. Od naše šperploče prave se kutije za belgijske čokolade, francuske meke sireve, vina, ambalaža za ostrige i fine cigare. Da biste uspeli u Srbiji, ne smete biti rezervisani prema velikom radu, morate da se dajete za nešto u šta verujete i ne treba da se osvrćete.

Koja tržišta ste do sada osvojili?

– Najviše naših proizvoda odlazi u zemlje u koje je najteže izvoziti. Probili smo se na tržište Francuske, Italije, Španije, Grčke, Belgije, Holandije, a drvo izvozimo čak u Maroko.

Kako uspevate da se nametnete u Evropi i svetu i da se borite protiv konkurencije stranih kompanija koje imaju ogromne marketinške budžete?

– Vrlo je teško iz negativnosti i predrasuda koje imaju o Srbiji doći do posla. Prvo će pomisliti da morate biti mnogo jeftiniji od ostalih. Ako nemate mentalne snage da im objasnite da možete biti samo malo jeftiniji, a jednako kvalitetni, lako možete propasti.

Firme čiji ste vlasnik bave se potpuno različitim delatnostima. Kako ste postigli da budete jednako uspešni u drvnoprerađivačkoj industriji, veterini, tekstilnoj industriji i farmaciji?

– Kako se razvijala moja svest, tako je rastao i biznis. Dokazali smo da ako se profilišete u jednoj branši, dođete do filozofije zaključivanja, koja vam dalje pomaže da se snađete u bilo kojoj delatnosti. Postupak postavljanja proizvodnih resursa i brzina rasta fabrika je praktično jednaka u svim aspektima rada, a za to je potrebno logično rasuđivanje. I ako uz to imate i sposobnost da izaberete specijaliste za te oblasti, na putu ste ka uspehu. Dakle, imate projekat, ispitate tržište, pogledate šta su kritične tačke i otkrijete na šta treba da ciljate da biste uspeli.

Ako je sve tako jednostavno, zašto nema više uspešnih ljudi u Srbiji?

– Nedostaju nam energija, istrajnost i vrednoća. Problem kod naših privrednika je što se prvim ozbiljnijim novcem zadovolje i utapaju se u udobnost života. To možete videti čim neko otvori restoran. U Francuskoj gazda, na primer, kuva, ali u restoranu rade i supruga i deca i svi su angažovani. Kod nas se podrazumeva da gazda ne radi. Mislim da je naša budućnost u malim i srednjim preduzećima, jer naš mentalitet ne uvažava korporativno poslovanje, pa i ne treba da težimo ka tome. Treba da sledimo italijanski model, u kojem je cela porodica uključena u proizvodnju. Da to budu mali i srednji porodični biznisi.

Kakvi su naši radnici?

– Komplikovani. Srpski radnik je u ovom momentu dosta daleko od realnosti. Morate svojim delom da pružite autoritet, pa će vam on verovati. Vreme je za poslovne ljude koji su autoritativni i koji su spremni da povedu naciju. Njih ima, ali su izgubili nadu da će izgovorena reč sa dobrom namerom biti tako i proutumačena.

Šta država može da uradi da se preduzetnicima olakša poslovanje?

– Država ništa ne treba da radi, već da nas ne sputava. Da obezbedi zakone i da se potrudi da se javno mnjenje pozitivno orijentiše prema stvaralaštvu.

KOMPJUTER BEZ SOFTVERA

Da li imamo dovoljno mladih i talentovanih stručnjaka?

– Nemamo mi previše dobrih stručnjaka, uspemo da ih iznedrimo, ali posle odu u inostranstvo, jer ovde izgube svaku nadu. Osnovno školstvo nam je dobro, srednje je već loše, a visoko je katastrofalno.

Moramo konačno da se suočimo sa tim da su teme koje obrađujemo bile aktuelne pre više od 20 godina.

Kada diplomira, mlad čovek je neretko kao kompjuter bez softvera, a trebalo bi da bude stručnjak. Ja ga doživljavam kao da tek treba da ga naučim.

To je ogromno gubljenje vremena. Državu mnogo košta, a privreda ne dobija ništa. Imate samo ljude koji imaju dobre performanse.

Autor teksta: Z.Radović, www.novosti.rs