ANALIZA: Kako efikasno organizovati nabavku tokom pandemije

Nova normalnost je jučerašnja vest. Rep prvog talasa, produženi prvi ili nagoveštaj drugog talasa – jesmo li već odustali ovih klasifikacija ili više nije ni bitno? Svet koji pamtimo iz leta 2019. čini se kao davna prošlost. U ovoj normalnosti, zapravo, nema više ničeg novog, budući da tako živimo i radimo više od polovine godine. Zbog toga pitanje i nije koji parametri oblikuju „novi“ svet i kako smo reagovali na krizu (i njen, barem dosada, najteži udar tokom proleća) već – šta smo iz toga naučili i koje nove, a efikasne, modele ponašanja smo usvojili.

Ako ostavimo po strani analizu kako su države, u celini, reagovale na krizu, i kako se i na tom lakmus-papiru pokazalo koliko su decenija razvijena društva ispred zemalja u (večitoj) tranziciji, dobar deo stručnjaka slaže se da su pojedina balkanska preduzeća – naviknuta na balkansko („problem kao modus operandi“) poslovno okruženje, bolje i agilnije odgovorila na covid od evropskih kolega.

Vebinar „Efikasna nabavka u periodu pandemije“ bio je još jedna prilika za razmenu iskustva u vezi sa posledicama korone, kao i mišljenja o uticaju na strategiju, procese i realizaciju nabavne delatnosti, na regionalnom nivou.

– Jedan deo preduzeća je odlično odgovorio u organizaciji lanca snabdevanja tokom krize. Ono što nije dobro, jeste što mahom nisu uspostavili nove procedure i pravila i nisu dokumentovali dešavanja – kaže Zlatko Bazianec, rukovodilac Deloitte kancelarije u Hrvatskoj i partner poslovnog savetovanja. 

Bilo je dosta muke u prvom talasu, ali su preduzeća u ovoj regiji bila prilično agilna i fleksibilna, smatra i Marina Lindič, menadžer nabavke Adria i Italija u kompaiji Ursa, predsednica međunarodnog udruženja nabavki (IFPSM) i predsednica udruženja nabavljača Slovenije (ZNS).

– Jednostavno, naučili smo se kroz sve dosadašnje krizne periode, a bilo ih je dosta. Ne sumnjam da će biti drugog talasa i nadam se da ćemo tada napraviti mnogo manje grešaka. Kako bismo se efikasno pripremili, moramo da shvatimo posledice prvog, da nam bude jasno šta smo naučili i kako je covid uticao na naše poslovanje – smatra.

Uprkos činjenici da u junu značajan broj svetskih indeksa pokazuje oporavak, i dalje je pitanje da li ova faza oporavka vodi u fazu budućnosti, ili nazad – u takozvanu fazu odgovora.

Velika izvesnost drugog talasa, i – posledično, velika neizvesnost uslova poslovanja i otežane okolnosti u periodu od 2-3 meseca, ono je oko čega su se učesnici vebinara takođe složili. Oprezni pesimizam, smatraju, u ovom trenutku je najrealniji stav.

Šta je danas „must have“ strategije nabavke?

Ili – kako učiniti da lanac snabdevanja postane što otporniji i što čvršći?

1. Povratak osnovama

Neophodno je proveriti da li imamo prave strategije za određene (ključne) kategorije, kao i da li smo dobro definisali strateške sirovine. Potrebno je iz dana u dan pratiti šta se dešava sa cenama i količinama. Potrebno je imati dovoljne količine zaliha da nam strateške sirovine ni u jednom trenutku ne budu ugrožene.

– U prvim danima bila je veoma bitna organizaciona struktura kompanije – kaže Vladimir Nikolajević, šef sektora nabavke u Frikom Srbija, koji je u tom periodu radio u kompaniji Knjaz Miloš.

– Važni su jednostavni i direktni odnosi, logistika-planiranje, dobavljači, definisanje promenljive strategije. Ipak, najbitnije je bilo definisanje zaliha za ključne proizvode i obezbeđivanje da i uz eventualne prekide u transportu ne ostanemo bez njih.

Većina eksperata predviđa da drugi talas ne bi doneo onoliko problema u transportu, kao što je to bio slučaj tokom prvog naleta i vanrednog stanja. Ipak, i ta mogućnost ne sme se izgubiti iz vida.

2. Preispitivanje autsorsinga

Dosadašnji trend da se u kompaniji obavlja samo core business, a da se sve ostalo „izmešta“ i to mahom u zemlje sa jeftinom radnom snagom, sada je upitan. „Pokazalo se da autsorsing nije uvek dobar i da donosi često velike rizike“, kaže Marina Lindič. Mnoge kompanije sada dobro promišljaju i analiziraju da li da, ako već ne rade samostalno, određene procese svakako vrate u svoju zemlju i smanje rizik.

3. Šta to beše ušteda?

Nestalo je pitanje – gde je ušteda, kaže Zlatko Bazianec.

Doduše, neke uprave vraćaju se na pitanje – koliko nas je sve ovo koštalo? ’Ajmo mi da uštedimo. Verujem da smo po tom pitanju danas negde na putu ka povratku u staro okruženje. Ipak, dodaje Bazianec, važnije od uštede i dalje mora biti: osiguraj na vreme.

4. Odnos sa dobavljačima

Zajednički razvoj, briga o dobavljačima i istinski dobar odnos i komunikacija (a ne samo kontakt tokom tendera) neophodni su da bi se stekla konkurentska prednost. Takođe, prethodnih meseci pokazao se i značaj solidarnosti i „čuvanja“ dobavljača. Pojedine firme reagovale su i plaćanjem po pogodinijim uslovima, tamo gde je određenim dobavljačima novac bio hitno potreban, kao i kroz eventualno preuzimanje zaliha kod onih preduzeća koja nisu imala gde da ih skladište.

Sa druge strane, tu je i razmišljanje o alternativama i alternativim dobavljačima, pre svega u drugim, bližim zemljama ili na lokalnom tržištu.

– Izuzetno je značajna segmentacija i identifikacija potencijalno najvećih rizika, ondnosno stavke – koji dobavljač može biti najkritičniji. Tako se dolazi do najvišeg stepena kontrole – kaže Lindič.

5. Digitalizacija – alfa i omega „rada na daljinu“

Što u ovom trenutku znači: bilo kakvog rada. Pokazalo se da je poslovanje na daljinu zapravo moguće i u više slučajeva nego što nam se to činilo na početku. Osim toga, i poslovni sastanci premestili su se „na mrežu“, a tako će po svemu sudeći ostati do daljeg.

Tu je i pitanje obrade i dostupnosti podataka, analitike u realnom vremenu, budući da su se ciklusi planiranja neverovatno skratili, te da je često potrebno trenutno odlučivanje.

(Autor: Milica Milosavljević)