Kako brodovi za prevoz gasa menjaju svet? (VIDEO)

Prirodni gas postaje sve značajniji energent, zadovoljavajući 23% globalne potražnje za primarnom energijom. Efikasnost, obim i – što je najvažnije – sigurnost, postaju još važnija pitanja.

Prirodnog gasa ima u izobilju, a smatra se najčistijim fosilnim gorivom. Na koji način se ovaj vredan resurs transportuje širom sveta? Mreže cevovoda za prirodni gas rešenja su za matične zemlje, ali je takav transport preko granica (a tek na druge kontinente!) skup i nepraktičan. Iz ovog razloga, prirodni gas se postupkom ukapljivanja prevodi u tečno stanje, što olakšava transport.

Tečni prirodni gas ili LNG (liquified natural gas) prvi put je transportovan teretnim brodom iz Drugog svetskog rata, nazvanim Methane Pioneer, u januaru 1959.

Industrija brodskog prevoza LNG-a od ’60-ih godina prethodnog veka do danas, zabeležila je ogroman napredak.

Ovakvi brodovi predstavljaju svojevrsnu vezu između mesta gde se prirodni gas ukapljuje i terminala za pomorski uvoz, gde se isporučuje i ponovno gasifikuje. Samo 13 brodogradilišta u svetu sposobno je da konstruiše brodove za transport LNG-a, a za izgradnju je potrebno između 20 i 35 meseci. U svetu posluje oko 500 LNG carrier-a, koji prevoze između 35.000 i 6 miliona m3 tečnog prirodnog gasa.

Dva glavna tipa dizajna plovila za transport LNG-a su spherical moss (mahovina) and membrane (membrana).

Kada je reč o prvoj vrsti, najpoznatiji je napravljen u Norveškoj, pod imenom Norman Lady i isporučen je u novembru 1973. Od tada je u brodogradilištima širom sveta izgrađeno oko 140 Moss LNG plovila.

Savremeni brod za transport LNG-a obično je dugačak oko 300 metara i širok 42 metra.

Da bi mogao da saobraća određenim pomorskim područjima, prevoznik mora da se pridržava regulatornih zaheteva nekoliko upravnih tela, među kojima su Međunarodna pomorska organizacija, Međunarodni kodeks za brodove za prevoz gasa, Američka obalna straža… Dizajn savremenih brodova takođe je usklađen sa uslovima plovnog puta Panamskog kanala.

Nosač LNG-a takođe funkcioniše kao plutajuća jedinica za skladištenje (FSU) ili plutajuća jedinica za skladištenje i ponovnu gasifikaciju (FSRU). Prevoznici mogu da izvrše i brodski-brodski prekomorski transfer (između brodova za ponovnu gasifikaciju ili plutajućih jedinica za skladištenje), a ovo se izvodi samo u povoljnim vremenskim uslovima. Naravno, nepotrebno je reći da su dobar plan komunikacije, izuzetna koordinacija i veliko iskustvo, neophodni da bi se obezbedila sigurna veza i prenos energenta između dva plovila.

Potražnja za energijom ne poznaje granice, pa se, u skladu sa tim, danas razvijaju novi, moderniji brodovi za prevoz LNG-a, čiji dizajn i pogon, kao i bolja izolovanost rezervoara, garantuju smanjenje emisije ugljenika i veću efikasnost.

Budućnost LNG-a, po svemu sudeći, svetlija je od ostalih fosilnih goriva, zbog srazmerno nižih troškova i nižih emisija ugljenika. Ipak, pitanje dekarbonizacije i sve većeg interesovanja za obnovljive izvore energije može predstavljati pretnju. Eksperti kažu, sa druge strane, da svaka pretnja i izazov na tržištu dolaze uz prilike za inovativnost u poslovanju.

Upotreba LNG-a mogla bi da predstavlja dobro rešenje u tranziciji od fosilniih goriva ka obnovljivim izvorima energije, a očekuje se da će udeo gasa dalje rasti. U decenijama koje dolaze, ova industrija igraće veliku ulogu u zadovoljavanju sve veće potražnje svetskih ekonomija za energijom.

Pogledajte dokumentarac koji ilustruje kako prevoznici LNG-a oblikuju ekonomiju budućnosti!

Bezbednost 

Iako se brodovi za prevoz LNG-a čine sigurnim, svakodnevni rad uključuje mnogobrojne rizike i potencijalne opasnostti. Nije potrebno naglašavati da posada na takvim brodovima mora biti vešta, iskusna i osposobljena, kako bi zadovoljila međunarodne standarde za rukovanje ovakvim teretom, kao i za gašenje požara. Kako bi bili spremni da reaguju u incidentnim situacijama, članovi posade često izvode i simulacije različitih scenarija koji se mogu dogoditi.

Izvor: themaritimepost.com

Foto: YouTube/PrintScreen