Kako su kontejneraši postali tako veliki i zašto uzrokuju probleme?

Šestodnevna blokada Sueckog kanala završila se tako što su spasilački timovi, koristeći bagere i tegljače, 29. marta vratili kontejerski brod Ever Given u pogon. 

Sposobnost samo jednog plovila da blokira jedan od najprometnijih brodskih koridora na svetu, stvarajući saobraćajnu gužvu u kojoj se našlo na stotine brodova, pokrenula je raspravu o sve većim mega brodovima i pitanje da li oni postaju jednostavno preveliki. 

Sa 400 metara dužine, Ever Given je među 1% najvećih brodova na svetu. Nezgoda u kojoj je učestvovao rezultiraće talasom mera predostrožnosti, kako bi mega brodovi postali sigurniji. Osim toga, ona bi takođe mogla da podstakne brodarsku industriju da razmisli stvaraju li takva gigantska plovila više štete nego koristi.

Decenijama unazad kontejneraši su rasli kako bi na svakom putovanju mogli da prevezu još više kontejnera.

Jedno od najznačajnijih uvećanja kapaciteta kontejnerskih brodova usledilo je kada je Maersk 2006. godine predstavio svoju E-seriju, koja može da transportuje oko 15.000 kontejnera, što je bilo dvostruko više od prethodnih najvećih kontejneraša.

U zadnjih 15 godina porinuto je oko 130 brodova nosivosti između 18.000 i 24.000 kontejnera. Oni su klasifikovani kao ultra veliki kontejneraši – najveći brodovi na svetu. Ever Given je jedno takvo plovilo.

Ever Given može da nosi 20.000 kontejnera, dok takozvani „vrlo veliki kontejneraši“ mogu prevoziti najviše oko 9.000 kontejnera. Korišćenje samo jednog broda umesto dva, za prevoz istog tereta, štedi gorivo, značajno smanjuje troškove prevoza po kontejneru i smanjuje uticaj na okolinu.

Već se pokazalo da je upravljanje mega brodom u zatvorenim plovnim putevima teško. Slaganje kontejnera u visinu ne pomaže: to može dovesti do toga da recimo zbog vetra brod postaje još teži za kontrolisanje (što je, možda, takođe imalo ulogu u nasukavanju Ever Given-a).

Kada ih uhvati oluja na otvorenom moru, takvi brodovi mogu biti skloniji gubljenju kontejnera, tj. njihovom padanju s broda.

Prema izveštaju iz 2015. godine, luke, tesnaci i kanali takođe imaju problema zbog sve većih brodova, te se postavljaju zahtevi za proširenjem. Troškovi takvih projekata su nemerljivi – samo proširenje Panamskog kanala 2016. godine koštalo je više od 5 milijardi dolara.

U toku je istraga o uzroku nezgoda broda Ever Given, koja bi trebalo da da odgovor na pitanje u kojoj meri odgovornost leži u veličini broda. Na osnovu ranijih, sličnih incidenata, podjednako bi mogao biti kriv i jak vetar, neispravan rad, pa čak i ljudska greška. Ako je veličina bila kriva za nesreću, za očekivati je da bi onda i drugi mega brodovi, koji godinama prolaze Sueckim kanalom, doživeli slične poteškoće.

U većini slučajeva, ipak, reč je o manjim nesrećama koje uzrokuju malo smetnji i događaju se na tako maloj frekvenciji da se nesreća Ever Givena ne bi trebalo tumačiti kao dokaz da su kontejneraši postali preveliki. No, budući da su posledice ove nezgode bile tako ozbiljne, primena novih mera pomorske bezbednosti – kako bi se izbegao sličan incident u budućnosti – dešava se s pravom.

Izvor: pomorac.hr