Slobodan Aćimović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu – Globalna ekonomija na prekretnici

Globalizacija je stvorila značajne ekonomske mogućnosti, izvukla milione ljudi iz siromaštva, podigla životni standard, podstakla međukulturalnu razmenu i pokrenula društveni napredak…  Sadašnja geopolitička situacija, kao tamni oblak, donela je sumnju u uspeh globalizacije i stavila na sto pitanje – da li je više međusobno povezanih ekonomija razumna dugoročna strategija u kontekstu sadašnjih i budućih oružanih sukoba, ratova, posledica zdravstvenih problema ili klimatskih promena.

To je bila vodeća tema nedavno završenog skupa u Davosu. Na Svetskom ekonomskom forumu su predstavljena četiri scenarija za globalnu ekonomiju. Verovatno ćemo narednih nekoliko godina biti svedoci kombinacije ovih trendova.

Baš uoči Davosa, sreli smo se sa Slobodanom Aćimovićem, profesorom Ekonomskog fakulteta u Beogradu i naš razgovor se usmerio baš na ovu stratešku temu – u kom smeru će svet privrede ići i da li će se temelji globalizacije preispitivati.

– Ne možemo da kažemo da će doći do deglobalizacije. To nije izvesno. Jasno je da nam je potreban novi model koji i dalje naglašava međusobnu povezanost da bismo rešili najteže probleme današnjice. Možemo pričati o globalizaciji na novim principima, a ti novi principi se mogu nazvati “regionalna globalizacija”. Tačnije, da privredne veze budu bliže, ali i relativno isplative.

PL: Nekoliko godina unazad, usled mnogobrojnih turbulencija, živimo u vremenu prilagođavanja. U kom smeru bi globalna ekonomija u buduće mogla ići?

– Principi ekonomije koji traže jeftinu radnu snagu i sirovine, izmeštanje proizvodnje na daleke destinacije se sada preispituju jer su glomazni lanci snabdevanja usled turbulentnih globalnih prilika postali neefikasni i skupi. Ne možemo govoriti o velikim tektonskim promenama jer ne posluju svi po ovim principima i imamo i drugačije primere. U Evropi godinama dobro posluju i kompanije koje nisu “ušle u to kolo”. Postoje primeri uspešnih korporacija koje nisu koristile blagodeti globalizacije (jeftine sirovine, radna snaga, komponente). U sektoru brze mode imate izuzetno uspešne brendove čijih 75% proizvodnje se odvija u Evropi.

PL: Koji su razlozi da sve glasnije govorimo o “regionalnoj globalizaciji”?

– Kao prvo sirovine sa Istoka više nisu jeftine. Poskupele su i tek će ići na više. To dugoročno treba ukalkulisati u troškove. Transport se sve više komplikuje – tranzitno vreme se izuzetno povećalo, a cene prevoza su na istorijskom maksimumu. I to nije sve. Ne postoji predvidivost u lancima snabdevanja, a o poštovanju predviđenih rokova za isporuku i količina robe tek može da se diskutuje. Tako da gubimo motiv za “veoma daleku globalizaciju”. Sistem dosadašnjeg poslovanja će morati da se prekombinuje.

PL: Ipak, neke sirovine ne možemo kupiti u bilo kom delu svetu.

– Neće Evropa stati sa nabavkom sirovina sa Istoka, već će one biti znatno skuplje. Tako da će se preispitivati i druge zemlje za najefikasniju nabavku sirovina. Mislim da Turska može najviše da profitira od ove krize.

PL: Koje industrije su najviše pogođene i koje će morati najbrže da se menjaju.

– Očigledno su to auto i građevinska industrija, kao i sve one privredne grane koje imaju jake privredne konekcije sa Istokom. Čini mi se da je farmaceutska industrija najmanje pogođena jer nije puno širila proizvodne pogone na Istok, a i sirovine najviše nabavlja iz Indije.

PL: Današnji globalni lanci snabdevanja su se formirali godinama, sa stotinama milijardi dolara investicija i dugotrajnih odnosa sa dobavljačima i klijentima. Koliko vremena treba da prođe da bi se uspostavio neki novi sistem?

– Kratkoročni problemi mogu da se reše za nekoliko meseci. Tu mislim na “gašenje vatre” – trenutnu promenu dobavljača ili nabavku sirovina. Za dugoročne poteze – premeštanje proizvodnje na primer – potrebno je vreme. Tek za strateške odluke i promenu razmišljanja je potrebno mnogo vremena.
Put ispred nas nije ni lak ni očigledan. Pod tim mislim na selektivniji pristup integraciji različitih učesnika koja će preoblikovati globalne tokove roba, usluga, finansija… Za svaku buduću odluku o investiciji, kompanije će biti daleko obazrivije. Više će se se vrednovati politički ili ratni rizik, od čisto ekonomskog. Analiza rizika u lancu snabdevanja će biti stavljena u prvi plan.

PL: Može li Srbija, sa relativno jeftinom radnom snagom, dobrim geografskim položajem, da profitira od novih trendova u privredi?

– Ako uspemo da održimo relativno neutralni kurs. Nama ne treba opredeljivanje, posebno zbog ekonomije. Uveren sam da će kod nas dolaziti kako investitori sa Zapada, tako i firme iz Rusije i Ukrajine. Znam najmanje da dve velike kompanije, koje su imale svoje pogone u Rusiji i u Ukrajni, ozbiljno razmišljaju da prebace proizvodnju kod nas ili u neku zemlju u okruženju. Osim infrastrukturnih i drugih realnih uslova, odluke će biti i na osnovu političkih prilika.

PADA INTERESOVANJE INVESTITORA U FINANSIJSKE DERIVATE

– U poslednje vreme se vraća poverenje u realni sektor, a interesovanje za ulaganje u finansijske derivate je manje. Koji je razlog tome? Veliki strah! Ljudi iz bojazni da neće biti hrane, energenata ulažu u realni sektor – fabrike vode, mleka… U isto vreme, pada poverenje u tehnološke kompanije.

Foto: biznis.rs