Ko su ugovorne strane iz ugovora o prevozu u drumskom saobraćaju?

U nekom od prethodnih odgovora na pitanja je pisano o ugovoru o prevozu i ko se smatra prevoznikom. Međutim i dalje postoje pogrešna tumačenja jer se ugovorne strane iz ugovora o prevozu i osiguravajuće kuće oslanjaju samo na CMR tovarne listove bez obzira na to što su u ogromnom broju slučajeva pogrešno popunjeni. Samim tim tovarni listovi ne predstavljaju verno ugovorne odnose koje postoje.

Karakteristike ugovora o prevozu u drumskom saobraćaju

Ugovor o prevozu robe drumom u Srbiji je realan ugovor – pošiljalac mora predati stvar da bi se ugovor smatrao važećim (1).
CMR konvencija – ugovor je konsensualan.
Ugovor je neformalan – ne zahteva se izdavanje tovarnog lista tj. određenu formu.

Obaveza pošiljaoca: plaćanje prevoznine
Obaveza prevoznika: da stvar preveze u mesto opredeljenja i da je preda primaocu

Ugovorne strane iz ugovora o prevozu u drumskom saobraćaju

I domaći zakoni i CMR konvencija poznaju tri lica koja učestvuju u prevozu stvari drumom: pošiljalac, prevoznik i primalac.

Ugovor o prevozu se zaključuje između dve strane, prevoznika i pošiljaoca (23).

Pošiljalac (sender, der Absender)

Pošiljalac je u smislu CMR konvencije fizičko ili pravno lice koje poverava u sopstveno ime prevoz robe (angažuje prevoznika). Nije neophodno da pošiljalac bude vlasnik robe. Takođe špediter, koji u svoje ime, ali za račun nalogodavca prevozniku daje nalog za prevoz, se smatra pošiljaocem, a samim tim i ugovornom stranom iz ugovora o prevozu (5). Dakle, pošiljalac je strana koja je dala nalog za prevoz robe. Fizička predaja robe nije neophodna jer se ona i najčešće obavlja preko trećih lica – lica koja vrše utovar robe i koja potpisuju tovarni list.

Prevoznik (carrier, der Frachtführer)

Prevoznik je lice koje se ugovorom obavezalo da izvrši prevoz (67). Prevoznik ne mora da izvrši prevoz svojim vozilima već može da se služi trećim licima (potprevoznicima). Prevoznik je lice koje se obavezuje da izvrši prevoz drumom na sopstvenu odgovornost i za sopstveni račun. (8) CMR ne zahteva da se prevoznik profesionalno bavi prevozom. Gore navedena definicija ne predstavlja problem za određivanje prevoznika kada je zaključen ugovor o prevozu između dve stranke, kada ne postoji vise učesnika. Međutim situacija se u današnje vreme znatno komplikuje jer se po pravilu prevozi podugovaraju. U tom smislu postoji podela prevoznika na ugovorne i izvršne:

  • Ugovorni prevoznik je prevoznik koji sa pošiljaocem zaključuje ugovor o prevozu;
  • Izvršni prevoznik je prevoznik koji nije zaključio ugovor o prevozu sa (inicijalnim) pošiljaocem, a kome je ugovorni prevoznik poverio izvršenje prevoza – prevoznik koji stvarno izvršava prevoz

Nažalost, postoji pogrešno shvatanje u Srbiji da su ugovorni prevoznici (koji su prvi primili nalog za prevoz od inicijalnog pošiljaoca) u stvari špediteri koji odgovaraju samo za izbor izvršnog prevoznika. Ovo shvatanje je čak podržano od osiguravajućih kuća. Samim tim ugovorni prevoznici u Srbiji ugovaraju pogrešne polise, tj. ugovaraju polise odgovornosti špeditera umesto polise CMR osiguranja koje im samo formalno omogućavaju da se bave prevozom dovodeći u zabludu svoje ugovorne partnere. To što se ugovorni prevoznik ne nalazi na CMR tovarnom listu kao prevoznik ne znači da u slučaju štete na robi neće odgovarati kao prevoznik. Izvršni prevoznik se nalazi na CMR tovarnom listu iz praktičnih razloga jer on već ima svoje forme ispunjene sa svojim podacima. Dakle, ako se u nalogu za utovar jedno lice obavezalo da će da izvrši prevoz, onda se ono smatra prevoznikom prema ugovoru o prevozu i to lice je odgovorno za moguću štetu na robi iako se potprevoznik nalazi imenovan na tovarnom listu. Čak i to što ugovorni prevoznik unapred naznači svom ugovornom partneru da će koristiti nekog drugog prevoznika ne čini sklopljeni ugovor ugovorom o špediciji (otpremi).

Primalac (consignee, der Empfänger)

Primalac robe koji je naznačen u tovarnom listu nije i ne postaje ugovorna strana kada potpies tovarni list. To je lice koje je od strane pošiljaoca određeno da mu prevoznik isporuči robu. Njegovi podaci, a posebno adresa su uneti u tovarni list (čl. 6 st. 1 e CMR). CMR konvencija mu obezbeđuje pravo da u sopstveno ime vrši prava iz ugovora o prevozu (čl. 13 st. 1 CMR), ima pravo kao korisnik ugovora u korist trećeg lica, ali ne kao ugovorna strana.

Ko je ugovorni partner u transportnom pravu često može da se odredi na osnovu kupoprodajnog ugovora, koji je zaključen između pošiljaoca i primaoca, takođe i na osnovu Incotermsa koji je u ugovoru korišćen.

Da se podsetimo:

Od 1936 godine postoje međunarodni trgovinski termini (International Commercial Terms – INCOTERMS). Oni predstavljaju zvaničan set pravila Međunarodne trgovinske komore sa sedištem u Parizu za korišćenje u domaćoj i međunarodnoj robnoj razmeni.

Oni sadrže preformulisane uslove isporuke i regulišu prava i sadrže precizne odredbe za kupoprodajne ugovore koja ugovorna strana – prodavac ili kupac, snosi rizik za slučajno oštećenje, propast ili gubitak robe i troškove prevoza robe od prodavca do kupca i kada se ugovara osiguranje robe u prevozu.

Incoterms pravila uređuju:

  • Ugovaranje prevoza
  • Ugovaranje osiguranja (samo kod CIF I CIP)
  • Prelazak rizika za propast i oštećenje robe
  • Isporuka i preuzimanje robe
  • Snošenje pojedinih troškova
  • Pribavljanje potrebnih dokumenata

Incoterms pravila ne uređuju:

  • Pravo vlasništva
  • Raskidanje ugovora
  • Instrumenti i način plaćanja plaćanja
  • Primena prava i nadležnost suda

Verzija Incoterms® pravila
Iako su pravila Incoterms 2020 stupila na snagu 1. januara 2020. godine, verzija iz 2010 godine se i dalje koristi. Vrlo je važno jasno naznačiti koja se verzija koristi u kupoprodajnom ugovoru. Detaljnije informacije o Incoterms® 2020 mogu se naći na veb stranici: https://pks.rs/strana/sekcija/publikacije-incoterms-2020

Imamo dve varijante u uprošćenom primeru, kada je pošiljalac robe prodavac, a primalac robe kupac.(10)

Varijanta 1: “Isporuka” – DDP paritet npr gde se pošiljalac nalazi u mestu utovara robe kada sklapa ugovor o prevozu sa prevoznikom i plaća prevozninu. Ovde je pošiljalac/prodavac u obavezi da angažuje prevoznika.

Varijanta 2: „Preuzimanje“ – EXW paritet npr gde vidimo da je su pošiljalac i primalac jedno isto lice, bez obzira što se u CMR tovarnom listu kao pošiljalac navodi neko drugo lice. Ovde je primalac/kupac u obavezi da angažuje prevoznika i plati prevozninu kao ugovorna strana.

Ovaj slučaj je karakterističan po tome što je pogrešno imenovanje pošiljaoca u tovarnom listu pravilo, a ne izuzetak. Najčešće se u polju za pošiljaoca greškom upisuje mesto (lice) gde se roba utovara na vozilo. Postoje slučajevi kada se podudaraju lice koje zaključuje ugovor o prevozu i lice koje predaje robu (varijanta 1 npr.). Međutim češći su slučajevi kada utovar vrši drugo lice koje nije stranka iz ugovora o prevozu (varijanta 2 npr.). Ne postoji u propisima definicija lica koje utovara robu tako da se smatra da postupa u ime i za račun pošiljaoca. Kao posledica, sve što lice koje utovara robu učini ili ne učini tereti pošiljaoca i utiče na njegov položaj u potencijalnom sporu sa prevoznikom (npr. nepravilno popunjen CMR tovarni list ili pogrešan utovar na vozilo ili slaganje robe na vozilo u pogledu osovinskog opterećenja, predata dokumentacija za carinu…). CMR konvencija kaže u čl. 6 st. 1 b da tovarni list mora da sadrži ime i adresu pošiljaoca. Međutim taj podatak je isključivo formalne prirode bez ikakvog materijalno-pravnog značaja. (11)

Ukoliko je pogrešno lice navedeno kao pošiljalac u tovarnom listu, to nema uticaja na na sadržaj i validnost ugovora o prevozu, tj. ko su ugovorne strane iz ugovora o prevozu prema CMR konvenciji. Dovoljno je pozvati se na čl. 4 i čl. 9 st. 1 CMR konvencije i zaključiti da lice koje nije strana iz ugovora o prevozu se ne smatra pošiljaocem samo iz razloga što je naznačeno kao pošiljalac u tovarnom listu. Sadržaj tovarnog lista samo stvara oborivu pretpostavku (prima facie dokaz) o sastavljanju ugovora o prevozu i uslovima ugovora. U tom smislu se sadržaj ugovora o prevozu može analizirati na osnovu naloga za utovar npr. i druge dokumentacije, pre izdavanja tovarnog lista. Tovarni list je isključivo dokaz o postojanju već sklopljenog ugovora o prevozu (faksom, mejlom ili preko berze transporta) i samo reflektuje ono što je već ranije dogovoreno.

Ako pogledamo IRU model CMR tovarnog lista (12), u smislu CMR konvencije pravilno popunjen tovarni list bi izgledao ovako:

Polje 1 – pošiljalac je lice koje je dalo nalog za prevoz (može biti i špediter koji organizuje prevoz npr.)
Polje 3 – lice koje utovara robu u mestu utovara.
U najvećem broju slučajeva je lice koje utovara robu navedeno u polju 1, međutim takva greška ne povlači posledice ukoliko se drugim dokumentima može dokazati ko je starno dao nalog za prevoz.

Ako zakomplikujemo i u priču ubacimo špeditera, stvari izgledaju malo drugačije.

Špediter (otpremnik) zaključuje ugovor o prevozu (i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza) u svoje ime, a za račun nalogodavca, osim ako ugovorom nije predviđeno da to može učiniti u ime i za račun nalogodavca (čl. 827 ZOO) (13). Dakle, ugovor o špediciji je takav ugovor koji obavezuje jednu ugovornu stranu da organizuje otpremu stvari u svoje ime, a po nalogu i za račun druge ugovorne strane, uz naknadu (nagrada, provizija).

U tome je razlika između špeditera i prevoznika, špediter organizuje prevoz, dok ga prevoznik izvršava.

Ugovorne strane:

1. Komitent, nalogodavac, klijent – lice koje izdaje nalog i za čiji račun se organizuje otprema stvari

2. Špediter, otpremnik – organizuje otpremu stvari u svoje ime, a za tuđi račun

U osnovi špediter zaključuje neophodne ugovore (ugovore o špediciji, prevozu, pomorskom prevozu, uskladištenju i ostale ugovore koji su uobičajeni za špeditersku delatnost) u svoje ime. Špediter je tada npr. ugovorna strana izvršnog prevoznika i pravno gledano pošiljalac.

Uprošćen prikaz ugovornih odnosa

PRIMER 1: UGOVORNI ODNOSI KOD ISPORUKE „FRANKO KUPAC“ – sa plaćenim prevozom do kupca, besplatno do kupca (ili u Incoterms DDP) (14)

Ugovorni odnosi kod kojih je prodavac u obavezi da se pobrine za prevoz i plati troškove prevoza:

Varijanta za primer 1: Prodavac je i nalogodavac i pošiljalac

Ponekad su nalogodavcu neophodni originalni prevozni papiri kako bi mogao da dokaže da je roba predata na prevoz. Tada on želi da se u tovarnom listu prikaže kao pošiljalac. Prodavac tada može špeditera izričito da angažuje, da potpiše tovarni list u njegovo ime. Kada špediter zaključi ugovor o prevozu u ime prodavca, tada je prodavac kod isporuke „franko kupac“ takođe pošiljalac. Tada je ugovor o prevozu sklopljen između prodavca i prevoznika.

PRIMER 2: UGOVORNI ODNOSI KOD ISPORUKE „FRANKO FABRIKA“ – „nije besplatno“, primalac preuzima troškove za prevoz, (ili u Incoterms EXW) (15)

Ugovorni odnosi kod kojih je kupac u obavezi da se pobrine za prevoz i plati troškove prevoza:

Varijanta za primer 2: Kupac je nalogodavac, primalac i pošiljalac

Kada špediter zaključi ugovor o prevozu u ime kupca, kupac je kod isporuke „franko fabrika“ takođe pošiljalac. Ugovor o prevozu je tada između kupca i prevoznika zaključen. Kupac međutim mora špediteru dati izričit nalog.

ZAKLJUČAK

Kao što se može videti, kao pošiljalac se može uzeti isključivo strana koja je sklopila ugovor o prevozu sa prevoznikom. Ko se kao pošiljalac nalazi u CMR tovarnom listu ne znači da je to ugovorna strana iz ugovora o prevozu. Ko je pošiljalac prema ugovoru o prevozu je bitno zbog toga da bi se odredilo ko je aktivno legitimisan prema prevozniku, ko ima pravo da raspolaže robom u toku prevoza. Tovarni list stvara oborivu pretpostavku u pogledu sadržaja ugovora. Navodi sadržani u tovarnom listu smatraće se tačnim, dok se ne dokaže suprotno. Čl. 9. CMR Konvencije izričito određuje da tovarni list predstavlja prima facie dokaz o tome da je ugovor zaključen, o uslovima ugovora i o preuzimanju robe od strane prevoznika.

Tovarni list nije ugovor o prevozu već je samo potvrda koja prikazuje uslove ugovora. U slučajevima kada tovarni list odstupa od ugovora, prioritet se mora dati ugovoru koji se u današnje vreme sklapa faksom, e-mejlom, SMS porukama, pa čak i usmeno telefonom. (16)

Generali Osiguranje Srbija ado u svojoj ponudi ima proizvode koji adekvatno odgovaraju potrebama špeditera, ugovornih i izvršnih prevoznika.

___________________________

  1. Zakonu o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju („Sl. list SRJ“, br. 26/95 i „Sl. list SCG“, br. 1/2003 – Ustavna povelja), čl. 33 st.
  2.  U slučaju uzastopnog prevoza u skladu sa čl. 34 CMR, više prevoznika može biti ugovorna strana prema pošiljaocu. Prema čl. 34 CMR, prevoznik ostaje ugovorna strana čak i kada koristi drugog prevoznika za izvršenje prevoza. Svaki naredni prevoznik postaje ugovorna strana prihvatanjem robe i tovarnog lista u skladu sa uslovima koji se nalaze na tovarnom listu.
  3. Pored opštih odredbi o ugovornoj odgovornosti čl. 262 – 269 ZOO i o prevozu u članovima 648 do člana 685 u Zakonu o obligacionim odnosima iz 1978. godine (lex generalis), a koje su opšteg karaktera, odgovornost prevoznika uređuje se i u domaćem prevozu i drugim zakonima koji se odnose na pojedine grane saobraćaja (lex specialis):
    • Zakon o ugovorima o prevozu u železničkom saobraćaju,
    • Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju,
    • Zakon o obligacionim i osnovama svojinsko-pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju,
    • Zakon o trgovačkom brodarstvu
    • U oblasti poštanskih usluga: Zakon o poštanskim uslugama
  4. Bettina Gebert, Die Haftung des Frachtführers für Lieferfristüberschreitungen im internationalen Straßentransportrecht, LIT VERLAG Dr. W. Hopf Berlin 2012, str. 14.
  5. Prema čl. 5 st. 1 CMR konvencije pošiljalac je ugovorni partner sa prevoznikom i samim tim strana iz ugovora za međunarodni prevoz robe drumom (CMR): Tovarni list biće ispostavljen u tri originalna primerka potpisana od strane pošiljaoca i prevozioca.
  6. Ugovorom o prevozu stvari prevozilac se obavezuje da stvari preveze u mesto opredeljenja i da je preda primaocu ili drugom licu koje primalac odredi, a pošiljalac da prevoziocu isplati ugovorenu prevozninu. Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju („Sl. list SRJ“, br. 26/95 i „Sl. list SCG“, br. 1/2003 – Ustavna povelja), čl. 33 st.1. Ako pogledamo čl. 648 st. 2 ZOO vidimo da se prevoznikom smatra kako lice koje se bavi prevozom kao svojim redovnim poslovanjem, tako i svako drugo lice koje se ugovorom obaveže da izvrši prevoz uz naknadu). Iz ove odredbe sledi bi se neko smatrao prevoznikom, on ne mora da poseduje sopstvena vozila i ne mora fizički da preveze robu. Čl. 648 st. 1 ZOO glasi: Ugovorom o prevozu obavezuje se prevozilac da preveze na određeno mesto neko lice ili neku stvar, a putnik, odnosno pošiljalac se obavezuje da mu za to isplati određenu naknadu.
  7. Prema čl. 5 st. 1 CMR konvencije prevoznik je ugovorni partner sa pošiljaocem.
  8. Bettina Gebert, Die Haftung des Frachtführers für Lieferfristüberschreitungen im internationalen Straßentransportrecht, LIT VERLAG Dr. W. Hopf Berlin 2012, str. 14.
  9. Thomas Wieske -Transportrecht – Schnell erfasst 4. Auflage, Springer-Verlag GmbH Deutschland, 2019, str. 25
  10. Grupa autora. Spedition und Logistikdienstleistung, Handbuch Betriebswirtschaft, Winklers, Braunschweig, 2017, str. 45
  11. Bettina Gebert, Die Haftung des Frachtführers für Lieferfristüberschreitungen im internationalen Straßentransportrecht, LIT VERLAG Dr. W. Hopf Berlin 2012, str. 14
  12. https://www.iru.org/resources/iru-library/iru-cmr-model-2007
  13. https://www.pravo.unizg.hr/POP/predmet/pop_a/studenti_pitaju/aktualna_pitanja/odgovornost_speditera
  14. Grupa autora. Spedition und Logistikdienstleistung, Handbuch Betriebswirtschaft, Winklers, Braunschweig, 2017, str. 65
  15. Grupa autora. Spedition und Logistikdienstleistung, Handbuch Betriebswirtschaft, Winklers, Braunschweig, 2017, str. 66
  16. Voditi računa da kad se primenjuje srpsko pravo, ugovor je realan i zaključen tek predajom robe. Sva ranija utanačenja imaju predugovorni karakter.

 

 

Category: Osiguranje
Tags: cmr osiguranje, Generali osiguranje, osiguranje robe, osiguranje transporta, transportno osiguranje