Između najava i rezultata: Šta je Mali Šengen doneo sektoru transporta robe?

„Mali Šengen – velika korist za privredu regiona“. Tako se, od kako je pre tačno godinu dana između Srbije, Severne Albanije i Makedonije potpisana Deklaracija o uspostavljanju slobodnog protoka ljudi, robe, usluga i kapitala, govori o „Šengenu na balkanski način“. Malom Šengenu se, nakon dogovora u Vašingtonu, „pridružilo“ i Kosovo, a u javnosti se moglo čuti da je plan za stvaranje zajedničkog ekonomskog prostora dodatno uozbiljen time što je ovoga puta garant sporazuma postala Amerika. Osim toga, Vašingtonski sporazum trebalo bi da bude garancija i da neće ponovo doći do jednostranih mera, kao što su bile kosovske takse na robu iz centralne Srbije, koje su nanele ogromnu štetu domaćim privrednicima.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je objavio i najnoviji dogovor postignut na online sastanku sa liderima pomenute dve zemlje. On je naveo da je doneto „nekoliko važnih odluka“ koje će se primenjivati od 10. novembra i pojasnio da je postignut dogovor o tri tačke: radnim dozvolama, međusobnoj pomoći kod elementarnih nepogoda i bržem carinskom radu.

Kako Mali Šengen izgleda na delu i šta i koliko zapravo znači za privredu? Konkretnije, koliko se situacija sa kretanjem robe promenila od potpisivanja pomenute deklaracije u 2019? Osim toga, šta smo novo dobili od novih najava i 10. novembra? Jesu li „važne odluke“ u stvari samo tehnički detalji i kakvu korist Srbija ima od svega?

Jedan deo stručne javnosti ovih dana ponovo ističe da Mali Šengen nema pravo da se tako zove, budući da originalu „nije ni nalik“, jer , barem u ovom trenutku, ne obezbeđuje slobodan protok robe i ljudi kao što je to slučaj u zoni Šengena. Da li će se na granici pregledati pasoš ili lična karta, samo je tehnikalija – kontrola i dalje postoji, a pojedini ekonomisti smatraju da je mala verovatnoća da se tu uopšte nešto može promeniti, imajući u vidu složenost odnosa Beograda i Prištine.

Zajednički granični prelazi

Pominjanje 10. novembra kao značajnog datuma izazvalo je dodatne nedoumice kod dela onih koji posluju u sektoru transporta robe i koji su očekivali konkretnije pomake. Realnost je, ipak, drugačija, a državničke izjave za našu branšu po ovom pitanju i u ovom trenutku ne znače mnogo. U međuvremenu, na naše pitanje o tome da li će, kada i na koji način, postignuti dogovor o Malom Šengenu uticati na sektor transporta robe (odnosno kakve promene i benefit od novog dogovora Vučića, Rame i Zaeva, mogu da očekuju prevoznici), od nadležnog Ministarstva saobraćaja do trenutka objavljivanja ovog teksta nismo uspeli da dobijemo odgovor.

Mali Šengen, kao „nadgradnja“ CEFTA sporazuma, počeo je da se razvija krajem 2019. godine, i do sada u razmeni roba neki koraci jesu sprovedeni – pre svega, pokrenut je jedinstveni granični prelaz Preševo-Tabanovce, između Srbije i Severne Makedonije.

– Pokazatelji govore da za 24 časa u Republiku Srbiju preko zajedničkog graničnog prelaza uđe između 550-600 kamiona natovarenih robom i naravno isto toliko izađe. To znači da kontrola traje u proseku od 3 do 5 minuta. U vreme kada su postojali odvojeni prelazi, kamionima je bilo potrebno oko 60 minuta za prelazak granice. Ako se to posmatra u odnosu na neke druge prelaze, gde su zadržavanja višečasovna, onda je jasno kakav je napredak postignut – navode u Upravi carina za PlutonLogistics.

Na naše pitanje šta nove izjave o Malom Šengenu znače u oblasti carinskog rada,u Upravi carina odgovaraju:

– Prioritet svih službi koje funkcionišu na granici je da daju doprinos unapređenju trenutne propusne moći prelaza, tim pre što će barijere u prometu putnika i robe u regionu postati prošlost nakon formiranja „mini Šengen zone“, o čemu se intenzivno razgovara na najvišem državnom nivou svih zemalja u regionu. Uprava carina podržava nastojanja Vlade Republike Srbije da se sa susednim državama ozbiljno razmotri mogućnost uvođenja koncepta zajedničkih prelaza, kao što je već učinjeno sa Republikom Severnom Makedonijom, jer bi to pored već postojećih pojednostavljenja, moglo trajno da olakša i ubrza promet robe i putnika preko granice.

U međuvremenu, kako navode, „prolazno vreme teretnih vozila na prelazu Preševo–Tabanovce je dodatno ubrzano, jer je sa sevrenomakedonskom stranom dogovoreno otvaranje i druge trake na izlazu za kamione iz Srbije, kao i još jedne trake na ulazu u Srbiju“.

Početkom zajedničke kontrole sa Severnom Makedonijom počela je i primena Sporazuma o uzajamnom priznavanju Ovlašćenih privrednih subjekata. U Srbiji taj status sada ima već 27 firmi, a one su prethodno prošle veoma stroge kontrole od strane Uprave carina i kao takve imaju mogućnost da koriste određene benefite i pojednostavljenja, što se direktno odražava na njihovo brže, jednostavnije, efikasnije poslovanje,

Regionalno povezivanje

U Upravi carina podsećaju na različite, značaje inicijative regionalnog povezivanja – kreiranje Jednošalterskog sistema, stvaranje zelenih koridora na granicama CEFTA, pripreme za otvaranje integrisanih graničnih prelaza sa BiH – Bratoljub i Kuzmin/Sremska Rača, inicijativu za stvaranje zelenih koridora na granicama sa EU…

Mali Šengen, kao jedna od opcija regionalnog povezivanja koje su u igri na Balkanu, nesumnjivo je dobra inicijativa, pre svega kada se ima u vidu očekivanje da se za nju opredele i Crna Gore i BiH. Ipak, njena budućnost i dalje je neizvesna, a rezultat će zavisiti od mnogih faktora. Među njima je i međunarodna podrška.

Korist od jedinstvenog regionalnog tržišta, koju bi trebalo da osete građani i privrednici regiona, zavisi i od spremnosti Brisela da olakša saradnju regiona i EU, ocenio je učetvrtak Marko Čadež, predsednik Privredne komore Srbije (PKS).

Paralelno mora da postoji i spremnost EU da olakša saradnju regiona i EU, rekao je predsednik PKS i podseti „da su pre sporazuma kamioni čekali na granicama unutar regiona ceo dan, da sada zadržavanja nema, a da na granicama sa EU i dalje čekaju i po 10 sati“.

Čadež je istakao da sporazumi potpisani nedavno u okviru Mini Šengena predstavljaju veliku političku obavezu u pogledu reformi, kao i da će EU maksimalnom podrškom pomoći u njihovom sprovođenju, koje mora biti okončano za tri do četiri godine. Željeni napredak će, smatra Čadež, izostati ako izostane spremnost da se radi na približavanju ovog tržišta i EU.