Transport opasne robe – Problemi i pokrenute inicijative

U Privrednoj komori Vojvodine nedavno je formirana Grupacija za transport opasne robe. Kako je navedeno prilikom osnivanja, jedan od važnih ciljeva Grupacije je komunikacija i kontinuirana saradnja sa Ministarstvom građevinasrtva saobraćaja i infrastrukture (MGSI) – odsekom za transport opasne robe i sektorom za vodni saobraćaj i bezbednost plovidbe.

Članovi Grupacije žele da učestvuju u predlaganju zakonske regulative u ovoj oblasti, u cilju donošenja kvalitetnih zakonskih rešenja. Takođe, udružili su se i zbog razmenjivanja iskustava i informacija između članova Grupacije i pronalaženja načina za rešavanje problema sa kojima se učesnici u transportu opasne robe suočavaju u svakodnevnom poslovanju.

O problemima u transport opasne robe razgovarali smo sa Slavicom Hajder, sekretarkom Udruženja usluga PKV u čijem sastavu je i Grupacija.

– Ključni problem u transportu opasne robe (TOR) je to što nije poznat stepen rizika TOR u drumskom, železničkom i vodnom saobraćaju, jer ne postoje baza učesnika u TOR, a inspekcijski nadzor obavlja samo jedan inspektor u Srbiji. Velika poteškoća je i nedovoljna informisanost građana o posledicama koje mogu da nastanu usled neadekvatnog postupanja prema opasnoj robi. Kao primer mogu da navedem punjenje TNG boca za domaćinstvo, nedovoljno sagledavanje posledica mogućim ugrožavanjem bezbednosti saobraćaja vozila koja transportuju opasnu robu – preticanje, naglo kočenje…

Hajder, kao problem, navodi i dugo zadržavanje vozila koja prevoze opasnu robu na carinskim terminalima.

– Evidentan je nedovoljan inspekcijski nadzor učesnika u transportu opasne robe i nadzor nad radom imenovanih i ovlašćenih tela, zbog malog broja inspektora, osim u oblasti transporta u vazdušnom saobraćaju.

Proizvodnja ambalaže za opasnu robu je nije zadovoljavajuća. Pitanje obezbeđenja ambalaže za pakovanje opasne materije u Srbiji nije još rešeno, jer je relativno malo takvih pošiljki i proizvođačima je skupo da prođu proceduru za ispitivanje i odobrenja tipa ambalaže, a da je upotreba te ambalaže sporadična. Tačnije, nije poznat ni ukupan broj takvih pošiljki u Republici Srbiji, navodi naša sagovornica.

– Jedan od problema je i nedobijanje dozvola po vanrednom zahtevu za opasan teret. Do sada je MGSI davalo dozvole na vanredne zahteve samo za hranu.

Gradovi kroz koje prolaze magistralne saobraćajnice, ali i ostale ulice nisu obeležene signalizacijom kojom se omogućuje, odnosno zabranjuje TOR. Prema rečima Hajder, postoje drugim propisima utvrđene zabrane TOR i zaustavljanja vozila sa TOR u zonama vodozahvata, vodoizvorišta (što je posebno osetljivo za sidrišta za brodove i lokacije bunara…).

– Postoje i prevozi koji se odvijaju bez svesti da je to TOR i da se moraju usaglasiti sa Zakonom o transportu opasne robe . Na primer,  među poštanskim pošiljkama su i takvi paketi sa opasnim materijama.

Nedovoljan je broj angažovanih stručnih lica – savetnika za bezbednost u transportu opasne robe, a samim tim i nedovoljno poznavanje i primenjivanje zakonskih procedura. Zastarelost voznog parka i, usled toga, nelojalna konkurencija, su takođe veliki problemi.

Ona je upozorila i da je kraj 2018. godine rok da rečna flota ima “duplo dno”.

Krajnji rok za završetak rekonstrukcije tankerske flote u dvobok/dvodno je 31. decembar 2018. godine. Do navedenog datuma, svi radovi na plovnim objektima moraju biti završeni i odobreni od strane klasifikacionog društva.

Imajući u vidu probleme koji su prisutni u TOR, članovi Grupacije su pokrenuli nekoliko inicijativa za njihovo rešavanje, ka nadležnim ministarstvima.

Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, odnosno Sektor za drumski transport , puteve i bezbednost saobraćaja:

  • Pokrenuta je inicijativa da prioritet u dobijanju dozvola za međunarodni transport imaju prevoznici koji ispunjavaju sve propise iz oblasti TOR-a, pozitivnog poslovanja i stručnih kompetencija iz TOR-a, kao i vozila koja zadovoljavaju najviše standarde TOR-a. Osim toga, potrebno je razmotriti mogućnost davanja vanrednih dozvola za transport opasne robe, kao što je to do sada bio slučaj sa hranom.

Ministarstvo zaštite životne sredine:

  • Potrebno je sagledati mogućnost da vozila koja transportuju opasnu robu imaju prioritet prilikom prelaska državne granice, kako se opasna roba ne bi previše bespotrebno zadržavala u graničnom pojasu i na taj način ugrožavala bezbednost ostalih učesnika u saobraćaju i životnu sredinu.

Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Sektor za vodni saobraćaj i bezbednost plovidbe, Odsek za TOR i Privredna komora Srbije:

  • Kako ceo postupak u vezi sa konverzijom tankera traje 8-12 meseci (izrada i overa projektne dokumentacije, nabavka materijala i opreme, radovi u brodogradilištu), trebalo bi urgentno rešavati pitanje eventualnih finansijskih olakšica brodarima. Grupacija je predložila da država subvencioniše nepovratnim sredstvima ili da u saradnji sa poslovnim bankama subvencioniše kredite sa namenom za rekonstrukciju tankerske flote ili nabavku tankera koji su već usaglašeni sa novim ADN propisima. S obzirom da je već nekoliko brodarskih kompanija krenulo u susret obavezama koje slede, a u vezi sa prilagođavanjem ADN zahtevima (rekonstrukcija tankera u dvobok/dvodno), zaključeni su ugovori sa izvođačima radova i već su izdvojena određena novčana sredstva, inicirano je da se na nivou nadležnih organa Republike Srbije razmotri, da se već uložena sredstva na neki način refundiraju.

Ministarstvo građevinarstvo, saobraćaja i infrastrukture, Sektor za železnice i intermodalni transport:

  • Potrebno je definisati alternativne pravce transporta opasne robe u slučaju zatvaranja pruge Beograd-Beograd Donji Grad i te alternativne pravce dovesti u stanje da obezbeđuju bezbedan transport opasne robe u uslovima koje su privredna društva imala koristeći pravac Beograd-Beograd Donji Grad gde je osovinsko opterećenje 22,5 tona.