ZA VOLANOM: Žarko Laušev, vozač šlepera – Uvek u dobrom društvu

Žarko Laušev, vozač šlepera iz Subotice, početkom februara nalazio se negde u Mađarskoj kada su mu javili da je dobio trećeg sina, Nenada.

– Druže, je l’ možemo da se čujemo za nekoliko dana? Dobio sam sina – reče Žarko kada smo ga pozvali da se dogovorimo kada ćemo tog dana da pravimo priču.

Naravno, pristali smo da pomerimo intervju, za bilo koje doba.

E sad, da li se isto moglo uraditi i sa turom zbog koje nije video sina na rođenju? Da li se ova ili bilo koja druga tura, zbog koje je Žarko o rođenju trećeg deteta, kao i prvi i drugi put, obavešten preko telefona, mogla odložiti?

Verovatno da ne, i to je jedan od glavnih razloga, zbog čega nam je, u sat vremena razgovora, čas šaljivo, čas vrlo ozbiljno, govorio da nikom ne preporučuje da bude vozač kamiona.

Žarko Laušev, lična arhiva

Ali, kako bi razgovor pošao na drugu stranu, Žarko bi se setio lepih stvari, te bi ponosno potvrdio da će svi njegovi sinovi biti vozači, jer će im, kao što je i njemu, poziv kamiondžije „biti u krvi“.

– Danas sam baš video vozača koji je na društvenim mrežama tri puta napisao da daje otkaz i tri puta se vratio za volan. To je jednostavno tako, jednostavno je u krvi. Ja, na primer, kada uzmem dve nedelje godišnjeg odmora i kada dođu poslednji dani, tad se osećam kao da sam na iglama, ne drži me mesto i jedva čekam da se vratim u kabinu. A onda, sednem za volan i ne prođe ni jedan dan, a već kukam da sam mogao da budem duže na odmoru.

Vozač je uvek u dobrom društvu

Prvo smo potražili ono najlepše u profesiji. U čemu Laušev najviše uživa?

– Najlepše je što ostvariš duga i velika prijateljstva. Ja negujem prijateljstva koja su često počinjala uz kafu i semenke dok smo čekali na granici, ili negde na parkingu. I to su ljudi sa svih strana sveta…

Brzo razmene kontakte, te se u narednim danima dele lokacije i pravi organizacija za sledeća viđanja.

– Uvek se dogodi da naiđeš na one kojima je dovoljno samo da se javiš, pa da se ne odvajamo ceo vikend. U slučaju da smo u blizini nekog grada, prošetamo i prepešačimo kroz grad, spremamo hranu, ručamo, večeramo…

Pričaju o zaradama, gde se vozilo u toku nedelje, i naravno, „muške priče“, koje ostaju među vozačima. Nema tabu tema.

  • PROČITAJTE i ostale priče koje smo objavili u rubrici ZA VOLANOM!

Laušev, koji ima 25 godina, danas vozi šlepera na relaciji Srbija-Mađarska. Za volan je seo sa 19 godina. Prvo je vozio mali kamion po Srbiji, pa je dve godine vozio Mađarsku, a onda je prešao na Evropu, da bi se ponovo odlučio za rutu Srbija – Mađarska. Dugotrajno odsustvo od porodice bio je glavni razlog da odustane od daljih evropskih destinacija.

– Dobio sam drugog sina i bio sam u Nemačkoj. Rođenje trećeg sina sam dočekao u Mađarskoj. Bukvalno nisam ni za jedan važan događaj bio kod kuće. I zbog toga sam prelomio… Najviše boli odsustvo od porodice.

Nedeljno „baci“ jednu i po, do dve ture, a našlo bi se tu i više posla da ne provodi vreme na granici.

– Gužve na granici postoje zbog mnogobrojnih problema… U redu je što se otvaraju nove fabrike i što se ljudi zapošljavaju, ali ne zaboravite da se tako širi i transport, što znači više vozila na granici svakog dana. Ne mogu da kažem da su non-stop carinici krivi, niti bilo ko drugi, ne upirem prstom. Generalno postoji problem, jer granični prelazi manje primaju nego što je potrebno.

Nedostatak vozača Gordijev čvor

Čekanje na granicama, a samim tim gubljenje mogućnosti da se više zaradi, vozačima je verovatno najveća muka. Na drugom mestu, ali podjednako stresne, su – kazne. A najteže padnu one koje im napiše srpska saobraćajna policija.

– Zbog pametnih tahografa moraš da zaključiš zemlju svaku noć. I naravno, svakom se dogodi da pogreši, pogotovo mladim kolegama. Ako naša policija pronađe pet takvih grešaka, napisaće pet kazni. A BAG bi mi u Nemačkoj pisao jednu kaznu za isti prekršaj. Uz to, ne bi mi uzeli i dva sata na pisanje kazni… Takve stvari odbijaju od profesije.

Žarko Laušev, lična arhiva

To, i, naravno, sijaset drugih problema doveli su do toga da Laušev ne sumnja da će još neko vreme Srbiji nedostajati vozači. Gordijev čvor je nastao jer su mnogi otišli u inostranstvo, a obuke i sertifikati su papreno skupi. Pored toga, kada vozači počnu da rade, u 75% preduzeća su prijavljeni na minimalac, pa se zbog malih penzija i u starosti hvataju za volan.

– Zbog toga sam imao sukob sa jednim starijim vozačem. Iskreno sam mu rekao da mi kvari posao, jer zbog toga šta pored plate prima i penziju odgovara mu da radi u ovim uslovima. I onda nam poslodavac, kad tražimo veće plate, kaže da, ako je penzionerima dobra plata, dobra je i nama.

Moje selo lepše od Pariza

– Ja sam jako druželjubiv tip. Volim da sednem, popričam i popijem. Imao sam, na primer, kvar u Mionici. Majstor javlja, dok sedim u kafiću, da moram da čekam tri dana. Uzimam hotel. I tek onako usput, kažem kolegi: „Jao, da sad ima žive muzike!“ Ma, nema da je prošla sekunda, tri momka koje prvi put srećem u životu pitaju je l’ nas interesuje živa muzika… Dalje sve znaš, samo je reč trebala…

Iako je mlad, sveta se nagledao, a kao jedno od najlepših mesta pamti Drezden. Posebno su ga privukle istorijske znamenitosti i arhitektura grada.

Međutim, kada drugi hvale Pariz, on se usprotivi. Pariz kroz koji je on prošao bio je prljav i pamti ga po velikoj gužvi i smeću kog je „bilo više nego bilo gde“.

„Za volanom“

U ovom serijalu čeka vas deset priča iz ličnog ugla profesionalnih vozača, a sa našim sagovornicima razgovaraćemo kako o njihovim radnim zadacima i svemu što ih prati, tako i o temama značajnim za profesiju – koje nove tehnologije im pomažu u radu, zbog čega je važno drugarstvo na drumu, kako vide budućnost svoje struke.

Rubriku „Za volanom“ portal PlutonLogistics realizuje u partnerstvu sa brendom VARTA.