Izgradnja intermodalnog terminala kod Dimitrovgrada – Srbija i Bugarska nastavljaju važan projekat

Do polovine ove sedmice naši brodovi trebalo bi da stignu na prve kritične tačke u Bugarskoj, gde će krenuti interventni bagerski radovi, poručeno je u petak iz MGSI. Ugovor o saradnji u tehničkom održavanju plovnog puta Dunava, podsetimo, potpisan je 3. septembra, a srpska mehanizacija biće zadužena ovaj za specifičan posao prvenstveno kako bi se obezbedilo uredno dopremanje uglja u TENT, uvoz evrodizela, veštačkog đubriva, kao i izvoz poljoprivrednih proizvoda.

Osim ovih vanrednih radova zbog vanrednih okolnosti, srpska i bugarska strana sve intenzivnije najavljuju još jedan veliki projekat koji bi mogao da promeni mnogo toga u transportnom sektoru, konkretnije u u železničkom, ali, posledično, i u drumskom saobraćaju. Reč je o zajedničkoj gradnji intermodalnog terminala u pograničnoj oblasti, odnosno – kako je početkom septembra saopšteno iz oba nadležna ministarstva – u Dimitrovgradu.

Taj projekat, o kome se nijedna strana zasad ne izjašnjava sa konkretnim detaljima, privukao je veliku pažnju čitalaca portala PlutonLogistics kada smo prvi objavili saznanja da je on u planu, u decembru prošle godine. Tada je rečeno da je „ideja tek u inicijalnoj fazi“, kao i da bi zajedničke radne grupe „trebalo bi da razmotre sva važna pitanja – rokova, finansiranja itd.“

Iako je cela priča i dalje na poprilično dugačkom štapu, pomaka ipak ima.

Na sastanku ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije i ministra transporta i komunikacije Bugarske koji je održan 19. avgusta 2022. godine u Sofiji razmatrano je više pitanja od strateške važnosti za dve zemlje, uključujući i pitanje izgradnje intermodalnog terminala u pograničnoj oblasti, potvrdili su iz MGSI za PlutonLogistics.

– Ovom pitanju je posvećena posebna pažnja, imajući u vidu da će se njegovom realizacijom ostvariti intezivniji i kvalitetniji železnički saobraćaj, a istovremeno i omogućiti rasterećenje drumskog saobraćaja. Istovremeno, realizacijom predmetnog projekta će se smanjiti zakrčenja i zagušenja u kamionskom transportu robe, kao i emisija štetnih gasova i loši uticaji drumskog transporta na životnu sredinu u celini – dodali su.

U narednom periodu će obe zainteresovane strane uložiti dodatne napore u realizaciju daljih aktivnosti u vezi sa predmetnim projektom, posebno imajući u vidu da je strateški cilj obe zemlje dalji razvoj i unapređenje intermodalnog transporta, istakli su iz MGSI.

Zajednički rad na izgradnji intermodalnog terminala kod Dimitrovgrada u Srbiji biće veoma dobar korak ka unapređenju transportne povezanosti dve zemlje, saopšteno je i iz bugarske vlade nakon sastanka.

Bugarski ministar Hristo Aleksijev podsetio je tada da u Bugarskoj postoji infrastruktura za kombinovani transport u Plovdivu, koja „ostvaruje 3,5 puta više saobraćaja od procenjenih obima prilikom izgradnje“, a otkrio je i da su razgovarali o mogućnosti traženja zajedničkog finansiranja budućeg intermodalnog terminala.

Intermodalna čvorišta tokom prethodnih nekoliko godina u fokusu su interesovanja kako države, tako i sve većeg broja privatnih investitora u Srbiji, te se mreža terminala iz godine u godinu širi. Da je država spremna da nastavi da podržava razvoj ovog vida prevoza, govori i još jedan ciklus subvencija za kombinovani prevoz.

Šta muči intermodalni lanac snabdevanja? 

Intermodalni transport često se opisuje kao kamen temeljac zelene tranzicije: održivost i konkurentnost u prevozu na velike udaljenosti, na njegovoj su strani. Drugi tas vage pak pokazuje da intermodalni transport pati od niske tačnosti i efikasnosti, što što može da dovede do problema sa poverenjem kod kupaca i pošiljalaca robe.

Jedna od tema nedavno održanog RailFreight Samita u Poljskoj bila je i šta muči intermodalni lanac snabdevanja. Učesnici panel diskusije – predstavnici železničkih operatera, lučkih operatera, ali i vlasnika robe, saglasili su se da je nekoliko tačaka naročito zabrinjavajuće.

– Proizvođačima i otpremnicima nedostaje da budu uključeni u diskusije o intermodalnom transportu. („Klijentima je, na kraju, stalo do vremena isporuke i uravnoteženih troškova – baš kao i svakom poslu“).
Loša komunkacija je takođe veliki problem („Ne očekujemo da ćemo izbeći kašnjenja, ali očekujemo da pošiljka stigne u poslednje saopšteno vreme isporuke, ili barem čak i ako nije, moramo to da znamo“).
Menadžeri infrastrukture su i dalje odsutni, pa kada je reč o komunikaciji, tu su i operateri na mukama („Sve je u infrastrukturi i komunikaciji sa menadžerima infrastrukture. Oni ne bi trebalo da se distanciraju, jer moraju razgovarati o potrebama industrije i osetiti njen puls“).
Intermodalni transport zahteva intermodalne kompanije koje takođe mogu da preduzmu operacije prve i poslednje milje bez uključivanje spoljnih partnera. Integracija intermodalnih usluga je ključna.
– Previše očekivanja? („Ne očekujemo previše od intermodalnog transporta. Nadamo se samo da ćemo biti konkurentni drumskom saobraćaju i da se tome nećemo vraćati“, poručili su učesnici događaja).

Osim toga, veliki problem koji bi mogao da dovede do koraka unazad ili ’iznenadnog kočenja’ u intermodalu, svakako su cene energije, do kojih je došlo pod uticajem globalne krize.