Željko Jeftić, menadžer za globalne inovacije IRU – Bez brige, automatizacija neće zameniti vozače

[/caption]PL: Kraj prethodne godine obeležio je veliki IRU svetski kongres. Koje su glavne poruke tog skupa?

Saradnja između javnih i privatnih kompanija je nužna da bi se pun potenticijal tehničkih inovacija mogao iskoristiti.Tehnologija se razvija brzo ali moramo da osiguramo i sve ostale aspekte, kao sto su na primer “business cases” i propisi.

PL: O kojim inovacijama je bilo reč?

Fokus je bio na “greening of transport”, na primer elektrifikacija, automatizacija vozila i digitalizacija. Imali smo dosta mogućnosti da čujemo kako proizvođači kamiona, prevoznici i Vlade gledaju na budućnost.

Mada smo organizacija koja se bavi drumskim prevozom pozvali smo i predstavnike kompanija koje je bave sa hyperloop-om, električnim avionima i letećim dron-taksijima. Vreme je da pogledamo inovacije u svim delovima transporta i razumemo kako će te sve inovacije uticati na drumski transport.

PL: Inovacije o kojima se govorilo na skupu su daleka budućnost ili sadašnjost?

Oboje. Ako uzmemo na primer elektrifikaciju vozila, vidimo ogromne promene što se tiče automobila. Vidimo već danas i da manja tovarna vozila za gradski transport dobijaju električne opcije. Ali naravno još nemamo odlična rešenja za međugradski prevoz.

Digitalizacija je već ovde, a automatizacija dolazi korak po korak. Jedan od IRU članova, Yunmanman iz Kine, je logistička platforma koja ima 1,2 million špeditera i oko 5 miliona kamiona koji su povezani za tu platformu. Automatizacija je već počela pre deset-petnaest godina sa sistemima koji pomažu vozačima. Danas imamo “lane-keeping support”, “adaptive cruise control”, “collission avoidance” itd. Počećemo da vidimo i više vozila bez vozača, ali to će biti prevozi u početku u vrlo ograničenim zonama, koje će korak po korak proširavati. U daljoj budućnosti videćemo vozila bez vozača na putevima ali to će uzeti dosta vemena. Nijedan vozač danas netreba da bude zabrinut da ce izgubiti posao zbog automatizacije, ali svaki vozač će videti promenu strukture posla u sledećih 5-10 godina.

PL: Šta trenutno vidite kao glavni problem u drumskom transportu robe?

Gledajući iz makro perspektive, drumski transport robe još je dosta zavisan o dizelu, koji naravno nije dobarni za nas i ni za našu planetu. Tu moramo da nađemo nova rešenja da napravimo transport koji je dosta čistiji nego danas. Dosta smo do sada uradili ali ovo će nam biti glavni zadatak za budućnost.

Ako gledam sa strane prevoznika tu ima dosta problema. Kao što su manjak vozača, previše regulative, administracija oko minimalne satnice u ponekim zemljama u Evropi, nedostatak parkinga za kamione, itd.

PL: O kojim rešenjima se razgovara?

Inovacija može da reši dosta problema ali problemi što se tiču socijalnog statusa, manjak vozača, itd moraju da se reše kroz političke puteve.

PL: Kako vidite transportnu industriju u našem regionu (EX Jugoslavija)? Po Vašem mišljenju, koliko smo otvoreni za inovacije?

Naš region, kao i svi drugi imaju mogućnost da poboljšaju prevoz kroz digitalizaciju, jer kao što sam već pomenuo, to je ključ za budućnost. Tu su na primer “route planeri”, digitalni dokumenti kao npr. elektronski CMR koji je sada isprobava u Srbiji.

Ne zivim već više od 25 godina u našem region pa nemogu da kažem da znam našu industriju vrlo dobro. Ali iz razgovora sa prevoznicima iz naših zemalja vidim da ima dosta interesovanja za inovacije, ali da ima i dosta stvari koje se još moraju analizirati. Uzmimo naprimer elektronski CMR. Dosta prevoznika bi volelo koriste elektronske dokumente ali se boje da će vlasti, pogotovo iz zemalja Evropske unije, da iskoriste te podatke i da još više kontrolišu transport iz zemalja koje nisu članice EU. Tako da dođemo do situacije gde tehnologija pruža nove mogućnosti ali socijalni i politicki aspekti stvaraju ograničenja.

 

PL: Ako bismo razmišljali o 2025. godini, kako bi mogla da izgleda transportna industrija? Hoće li autonomna vozila biti samo u zatvorenim i ograničenim prostorima ili ćemo ih sretati i na ulicama?

Za 6 godina videćemo dosta vozila bez vozača u ograničenim prostorima ali i na ulicama. Ipak, prevoz na ulicama i autoputevima će biti vrlo ograničen, recimo dosta manji od 1% svih vozila. Na ulicama ćemo videti sve više putničkih mini-bus (shuttles) koji će se kretati maksimalno 30 km na sat, a na autoputevima ćemo videti poneka vozila. Tako da i u 2025. vozila bez vozača će pre biti retkost i atrakcija nego što će uzimati ogroman udeo u prevozu.

Doduše, nova vozila koja će se prodavati u 2025. i koja će zahtevati vozača, biće dosta samostalnija i biće u mogućnosti da putuju 200-300 km na autoputevima a da vozač ne mora da preuzme kontrolu. Međutim, kad vozač treba da skrene sa autoputa i vozi po manjim ulicama, on će biti neophodan. Automacija dolazi kao konstantna evolucija, korak po korak, a ne kao totalna revolucija.[/caption] 

PL: Kraj prethodne godine obeležio je veliki IRU svetski kongres. Koje su glavne poruke tog skupa?

Saradnja između javnih i privatnih kompanija je nužna da bi se pun potenticijal tehničkih inovacija mogao iskoristiti.Tehnologija se razvija brzo ali moramo da osiguramo i sve ostale aspekte, kao sto su na primer “business cases” i propisi.

PL: O kojim inovacijama je bilo reč?

Fokus je bio na “greening of transport”, na primer elektrifikacija, automatizacija vozila i digitalizacija. Imali smo dosta mogućnosti da čujemo kako proizvođači kamiona, prevoznici i Vlade gledaju na budućnost.

Mada smo organizacija koja se bavi drumskim prevozom pozvali smo i predstavnike kompanija koje je bave sa hyperloop-om, električnim avionima i letećim dron-taksijima. Vreme je da pogledamo inovacije u svim delovima transporta i razumemo kako će te sve inovacije uticati na drumski transport.

PL: Inovacije o kojima se govorilo na skupu su daleka budućnost ili sadašnjost?

Oboje. Ako uzmemo na primer elektrifikaciju vozila, vidimo ogromne promene što se tiče automobila. Vidimo već danas i da manja tovarna vozila za gradski transport dobijaju električne opcije. Ali naravno još nemamo odlična rešenja za međugradski prevoz.

Digitalizacija je već ovde, a automatizacija dolazi korak po korak. Jedan od IRU članova, Yunmanman iz Kine, je logistička platforma koja ima 1,2 million špeditera i oko 5 miliona kamiona koji su povezani za tu platformu. Automatizacija je već počela pre deset-petnaest godina sa sistemima koji pomažu vozačima. Danas imamo “lane-keeping support”, “adaptive cruise control”, “collission avoidance” itd. Počećemo da vidimo i više vozila bez vozača, ali to će biti prevozi u početku u vrlo ograničenim zonama, koje će korak po korak proširavati. U daljoj budućnosti videćemo vozila bez vozača na putevima ali to će uzeti dosta vemena. Nijedan vozač danas netreba da bude zabrinut da ce izgubiti posao zbog automatizacije, ali svaki vozač će videti promenu strukture posla u sledećih 5-10 godina.

PL: Šta trenutno vidite kao glavni problem u drumskom transportu robe?

Gledajući iz makro perspektive, drumski transport robe još je dosta zavisan o dizelu, koji naravno nije dobarni za nas i ni za našu planetu. Tu moramo da nađemo nova rešenja da napravimo transport koji je dosta čistiji nego danas. Dosta smo do sada uradili ali ovo će nam biti glavni zadatak za budućnost.

Ako gledam sa strane prevoznika tu ima dosta problema. Kao što su manjak vozača, previše regulative, administracija oko minimalne satnice u ponekim zemljama u Evropi, nedostatak parkinga za kamione, itd.

PL: O kojim rešenjima se razgovara?

Inovacija može da reši dosta problema ali problemi što se tiču socijalnog statusa, manjak vozača, itd moraju da se reše kroz političke puteve.

PL: Kako vidite transportnu industriju u našem regionu (EX Jugoslavija)? Po Vašem mišljenju, koliko smo otvoreni za inovacije?

Naš region, kao i svi drugi imaju mogućnost da poboljšaju prevoz kroz digitalizaciju, jer kao što sam već pomenuo, to je ključ za budućnost. Tu su na primer “route planeri”, digitalni dokumenti kao npr. elektronski CMR koji je sada isprobava u Srbiji.

Ne zivim već više od 25 godina u našem region pa nemogu da kažem da znam našu industriju vrlo dobro. Ali iz razgovora sa prevoznicima iz naših zemalja vidim da ima dosta interesovanja za inovacije, ali da ima i dosta stvari koje se još moraju analizirati. Uzmimo naprimer elektronski CMR. Dosta prevoznika bi volelo koriste elektronske dokumente ali se boje da će vlasti, pogotovo iz zemalja Evropske unije, da iskoriste te podatke i da još više kontrolišu transport iz zemalja koje nisu članice EU. Tako da dođemo do situacije gde tehnologija pruža nove mogućnosti ali socijalni i politicki aspekti stvaraju ograničenja.

 

PL: Ako bismo razmišljali o 2025. godini, kako bi mogla da izgleda transportna industrija? Hoće li autonomna vozila biti samo u zatvorenim i ograničenim prostorima ili ćemo ih sretati i na ulicama?

Za 6 godina videćemo dosta vozila bez vozača u ograničenim prostorima ali i na ulicama. Ipak, prevoz na ulicama i autoputevima će biti vrlo ograničen, recimo dosta manji od 1% svih vozila. Na ulicama ćemo videti sve više putničkih mini-bus (shuttles) koji će se kretati maksimalno 30 km na sat, a na autoputevima ćemo videti poneka vozila. Tako da i u 2025. vozila bez vozača će pre biti retkost i atrakcija nego što će uzimati ogroman udeo u prevozu.

Doduše, nova vozila koja će se prodavati u 2025. i koja će zahtevati vozača, biće dosta samostalnija i biće u mogućnosti da putuju 200-300 km na autoputevima a da vozač ne mora da preuzme kontrolu. Međutim, kad vozač treba da skrene sa autoputa i vozi po manjim ulicama, on će biti neophodan. Automacija dolazi kao konstantna evolucija, korak po korak, a ne kao totalna revolucija.[/caption]PL: Kraj prethodne godine obeležio je veliki IRU svetski kongres. Koje su glavne poruke tog skupa?

Saradnja između javnih i privatnih kompanija je nužna da bi se pun potenticijal tehničkih inovacija mogao iskoristiti.Tehnologija se razvija brzo ali moramo da osiguramo i sve ostale aspekte, kao sto su na primer “business cases” i propisi.

PL: O kojim inovacijama je bilo reč?

Fokus je bio na “greening of transport”, na primer elektrifikacija, automatizacija vozila i digitalizacija. Imali smo dosta mogućnosti da čujemo kako proizvođači kamiona, prevoznici i Vlade gledaju na budućnost.

Mada smo organizacija koja se bavi drumskim prevozom pozvali smo i predstavnike kompanija koje je bave sa hyperloop-om, električnim avionima i letećim dron-taksijima. Vreme je da pogledamo inovacije u svim delovima transporta i razumemo kako će te sve inovacije uticati na drumski transport.

PL: Inovacije o kojima se govorilo na skupu su daleka budućnost ili sadašnjost?

Oboje. Ako uzmemo na primer elektrifikaciju vozila, vidimo ogromne promene što se tiče automobila. Vidimo već danas i da manja tovarna vozila za gradski transport dobijaju električne opcije. Ali naravno još nemamo odlična rešenja za međugradski prevoz.

Digitalizacija je već ovde, a automatizacija dolazi korak po korak. Jedan od IRU članova, Yunmanman iz Kine, je logistička platforma koja ima 1,2 million špeditera i oko 5 miliona kamiona koji su povezani za tu platformu. Automatizacija je već počela pre deset-petnaest godina sa sistemima koji pomažu vozačima. Danas imamo “lane-keeping support”, “adaptive cruise control”, “collission avoidance” itd. Počećemo da vidimo i više vozila bez vozača, ali to će biti prevozi u početku u vrlo ograničenim zonama, koje će korak po korak proširavati. U daljoj budućnosti videćemo vozila bez vozača na putevima ali to će uzeti dosta vemena. Nijedan vozač danas netreba da bude zabrinut da ce izgubiti posao zbog automatizacije, ali svaki vozač će videti promenu strukture posla u sledećih 5-10 godina.

PL: Šta trenutno vidite kao glavni problem u drumskom transportu robe?

Gledajući iz makro perspektive, drumski transport robe još je dosta zavisan o dizelu, koji naravno nije dobarni za nas i ni za našu planetu. Tu moramo da nađemo nova rešenja da napravimo transport koji je dosta čistiji nego danas. Dosta smo do sada uradili ali ovo će nam biti glavni zadatak za budućnost.

Ako gledam sa strane prevoznika tu ima dosta problema. Kao što su manjak vozača, previše regulative, administracija oko minimalne satnice u ponekim zemljama u Evropi, nedostatak parkinga za kamione, itd.

PL: O kojim rešenjima se razgovara?

Inovacija može da reši dosta problema ali problemi što se tiču socijalnog statusa, manjak vozača, itd moraju da se reše kroz političke puteve.

PL: Kako vidite transportnu industriju u našem regionu (EX Jugoslavija)? Po Vašem mišljenju, koliko smo otvoreni za inovacije?

Naš region, kao i svi drugi imaju mogućnost da poboljšaju prevoz kroz digitalizaciju, jer kao što sam već pomenuo, to je ključ za budućnost. Tu su na primer “route planeri”, digitalni dokumenti kao npr. elektronski CMR koji je sada isprobava u Srbiji.

Ne zivim već više od 25 godina u našem region pa nemogu da kažem da znam našu industriju vrlo dobro. Ali iz razgovora sa prevoznicima iz naših zemalja vidim da ima dosta interesovanja za inovacije, ali da ima i dosta stvari koje se još moraju analizirati. Uzmimo naprimer elektronski CMR. Dosta prevoznika bi volelo koriste elektronske dokumente ali se boje da će vlasti, pogotovo iz zemalja Evropske unije, da iskoriste te podatke i da još više kontrolišu transport iz zemalja koje nisu članice EU. Tako da dođemo do situacije gde tehnologija pruža nove mogućnosti ali socijalni i politicki aspekti stvaraju ograničenja.

PL: Ako bismo razmišljali o 2025. godini, kako bi mogla da izgleda transportna industrija? Hoće li autonomna vozila biti samo u zatvorenim i ograničenim prostorima ili ćemo ih sretati i na ulicama?

Za 6 godina videćemo dosta vozila bez vozača u ograničenim prostorima ali i na ulicama. Ipak, prevoz na ulicama i autoputevima će biti vrlo ograničen, recimo dosta manji od 1% svih vozila. Na ulicama ćemo videti sve više putničkih mini-bus (shuttles) koji će se kretati maksimalno 30 km na sat, a na autoputevima ćemo videti poneka vozila. Tako da i u 2025. vozila bez vozača će pre biti retkost i atrakcija nego što će uzimati ogroman udeo u prevozu.

Doduše, nova vozila koja će se prodavati u 2025. i koja će zahtevati vozača, biće dosta samostalnija i biće u mogućnosti da putuju 200-300 km na autoputevima a da vozač ne mora da preuzme kontrolu. Međutim, kad vozač treba da skrene sa autoputa i vozi po manjim ulicama, on će biti neophodan. Automacija dolazi kao konstantna evolucija, korak po korak, a ne kao totalna revolucija.