Kako izgleda dan jednog mašinovođe: „To je više od posla, železnica je velika strast“

Kompanija METRANS, železnička podružnica Hamburger Hafen und Logistik AG (HHLA), upravlja unutrašnjim kontejnerskim terminalima, a jedan od najvećih nalazi se u Dunajskoj Stredi u Slovačkoj. Vagone ranžiraju i prevoze železnicom mašinovođe poput Mareka Jurika, koji na železnici radi duže od decenije. Pre nego što Marek pokrene višesistemsku lokomotivu ER20 „Hercules“, on prvo proverava sve njene funkcije.

Njegove kolege su postavile skretnice, a zatim se voz kreće preko terminala. Na putu ka glavnom gradu Bratislavi je 80 šarenih čeličnih kutija. Dok ide kroz grad, Marek vozi polako, ali kasnije može da ubrza do maksimalne brzine od 100 km/h. Ovaj mašinovođa kaže da je za njega ovo više od posla. Pokreće ga entuzijazam i velika strast ka železničkoj profesiji.

Kada uđete u lokomotivu, šta morate da uradite pre nego što počnete da vozite?

– Pre nego što uđem u lokomotivu, prvo je pregledam spolja. Takođe ću vizuelno proveriti tehničko stanje lokomotive iznutra, prekontrolisati sve komande i kompletan inventar. Zatim proveravam Knjigu opravki, gde upisujemo kvarove lokomotive. Tek tada puštam lokomotivu u pogon.

Naše savremene lokomotive su kompjuterski kontrolisane i imaju svoj ugrađeni dijagnostički sistem na osnovu kojeg mogu da proverim funkcionalnost pojedinih stavki. Ako je sve u redu, mogu da povežem lokomotivu sa vozom.

Pre polaska treba da testiram kočioni sistem i proverim dokumentaciju voza. Takođe bih želeo da pomenem veliki tim ljudi koji je uključen u pripremu voza za putovanje. Od ranžira, kranista, otpravnika vozova, do dispečera. Bez njih sve ovo ne bi bilo moguće.

Veliki tim je potreban za utovar kontejnera. Koliko ih stane u voz?

– Prilično! Maksimalan broj kontejnera koji se može utovariti u voz zavisi od njihove veličine. Ako bismo utovarili samo najmanje, a to su standardizovani kontejneri od 20 stopa, četiri takva kontejnera bi stala na jedan vagon. U Dunajskoj Stredi možemo utovariti najviše 24 vagona. Dakle, utovarićemo 96 malih standardnih kontejnera po vozu. Za veće kontejnere broj je naravno manji.

Koliko dugo ste mašinovođa?

– Sve je počelo 2011. godine, kada sam krenuo sa intenzivnom teorijskom obukom, koja traje pola godine. U ovom delu obuke budući mašinovođa mora da nauči pravila železničkog transporta i stekne tehnička znanja. Zatim je kurs nastavljen šestomesečnom praktičnom obukom pod nadzorom iskusnih mašinovođa i instruktora. Nakon obuke sledi stručni ispit radi provere stečenih znanja i veština. Po uspešnom završetku ovog testa, bio sam spreman i zaista uzbuđen da konačno vozim lokomotivu.

Šta je komplikovanije: upravljanje manevarskim vozilima ili vozovima?

– Češće vozim vozove nego što manevrišem. Po mom mišljenju, ranžiranje je komplikovanije. Manevrista je na kraju voza, a i ja se osećam odgovornim za njega. Zato moram biti još oprezniji. Moram da reagujem na njegove instrukcije blagovremeno i da ne ugrožavam njegovu bezbednost.

Morate li da upravljate vozovima i noću?

– U Dunajskoj Stredi radimo 24 sata dnevno, pa vozimo i noću. Čak više posla imamo noću nego danju, jer tada nema toliko mnogo putničkih vozova čiji saobraćaj nas tokom dana ograničava. Zato je noć naše vreme. Za noćne smene je najvažnije odmoriti se pre polaska na put. Čak i mala količina umora može naneti veliku štetu.

U čemu najviše uživate u ovom poslu?

– Posao mašinovođe je više od samog posla. Šta najviše volim? Kad je posao dobro obavljen! Sjajan je osećaj stići vozom od tačke A do tačke B na vreme i, iznad svega, bezbedno.

Izvor/foto: HHLA