Prevoznik sam u međunarodnom drumskom saobraćaju. Tokom vožnje izbio je požar u motornom prostoru vozila. Vatra se tako brzo proširila na vozilo i robu da pokušaj gašenja nije uspeo. Nastala je totalna šteta na vozilu i robi. Smatram da nisam odgovoran za štetu na robi jer nisam kriv za požar.

U praksi se često susrećemo sa slučajevima gde je tehničko stanje vozila (lomovi i kvarovi tokom prevoza) uzrok štete na robi i zakašnjenja. Prevoznici često smatraju da je u pitanju viša sila i da nisu odgovorni. To dovodi do nesuglasica između prevoznika, osiguravača odgovornosti i imaoca prava za štetu na robi. Problem predstavlja i to što se na prevoz u drumskom saobraćaju primenjuju različiti propisi u zavisnosti da li se radio o domaćem ili međunarodnom prevozu. U nastavku je fokus pre svega na međunarodnom drumskom prevozu robe.

Dužnost i obaveza prevoznika je da na utovar postavi vozilo onako kako je navedeno u ugovoru o prevozu, a ako nije ugovorena određena vrsta vozila, prevoznik je dužan da postavi vozilo koje po svojim karakteristikama i opremi zadovoljava uslove za bezbedan prevoz robe koju je pošiljalac naveo u ugovoru o prevozu.

Pošiljalac je onaj koji najbolje poznaje robu, pa je u obavezi da prevozniku dostavi dovoljno precizne podatke o prirodi pošiljke, njenim dimenzijama, težini i pakovanju.

Ukoliko pošiljalac to nije uradio, prevoznik ne treba da bude pasivan i treba da zatraži od pošiljaoca da dopuni te podatke.

CMR konvencija u čl. 17 st. 1 kaže: 1. Prevozioc je odgovoran za potpun ili delimičan gubitak robe i za oštećenje iste koje nastupi od vremena preuzimanja robe do vremena isporuke, kao i za ma kakvo zakašnjenje u isporuci.

Takođe CMR konvencija omogućava prevozniku da se oslobodi odgovornosti koristeći opšte (čl. 17 st. 2 CMR) i posebne razloge (čl. 17 st. 4 CMR). Nijedan od navedenih razloga se ne odnosi na stanje vozila. Prema domaćem zakonu (Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju), defekti i kvarovi na vozilu bi se mogli uvrstiti u oslobađajući uzrok formulisan kao: „drugih uzroka koji se nisu mogli predvideti, izbeći ili otkloniti.” U čl. 89. Za razliku od domaćeg zakona, CMR konvencija, direktno upućuje na to pitanje u članu 17. stav 3. CMR, koji predviđa da: „prevozioc neće biti lišen odgovornosti usled defektnog stanja vozila upotrebljenog s njegove strane za prevoz, ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno unajmio vozilo ili zastupnika ili službenika ovog poslednjeg.“ Odredba čl. 17 st. 3 CMR u ovom pogledu predstavlja leks specijalis u odnosu na čl. 17 st. 2 CMR koji predviđa okolnosti koje oslobađaju prevoznika od odgovornosti za štetu na pošiljci i zakašnjenje u isporuci. (1) Čl. 17 st. 3 CMR predstavlja tzv. izuzetak od izuzetka.

Dakle, prema CMR konvenciji, čl. 17 st. 3 CMR, u slučaju defekta/kvara vozila, prevoznik se ne može osloboditi odgovornosti ukoliko je defekt vozila uzrok štete. Vozilo mora biti tehnički u perfektnom stanju, inače prevoznik odgovara strogo, bez krivice. Ova striktna odgovornost je posledica obaveze prevoznika da preveze robu primaocu, neoštećenu, na vreme. Defektno vozilo nosi u sebi apriori rizik da prevoz neće biti obavljen kako je zahtevano.

Nažalost domaći zakon (Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju) nije preuzeo čl. 17 st 3. CMR konvencije. U tom smislu prevozniku na raspolaganju ostaje ipak širok spektar mogućnosti da se oslobodi od odgovornosti za defekte vozila koristeći se čl. 89:

Član 89

Prevozilac je odgovoran za štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog gubitka ili oštećenja stvari koju je preuzeo na prevoz i to od momenta preuzimanja stvari na prevoz do momenta njene predaje primaocu, kao i za štetu nastalu zbog zakašnjenja u prevozu i predaji stvari primaocu, osim ako dokaže da je šteta nastala zbog radnji ili propusta korisnika prevoza, svojstva stvari ili drugih uzroka koji se nisu mogli predvideti, izbeći ili otkloniti.

U ovom članu se (kao i u CMR konvenciji) ne radi o višoj sili jer se ne traži bitan element, a to je da uzrok dolazi izvana, van pogona vozila: (2)

Oslobođenje od odgovornosti prema Zakonu o obligacionim odnosima:

Član 177

(1) Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potiče od nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a čije se dejstvo nije moglo predvideti, ni izbeći ili otkloniti.

Viša sila zato može biti samo onaj događaj koji se nije mogao izbeći, predvideti i otkloniti, već mora da bude izvan delatnosti dužnika.

Prevoznik će moći da se oslobodi odgovornosti u većem broju slučajeva nego prema CMR konvenciji, znači i za one uzroke koji potiču iz pogona vozila i/ili postupaka trećih lica (npr. fabrička greška u samom vozilu ili njegovom delu, neadekvatno izvedene popravke u servisnoj radionici…).

Samo se postavlja pitanje stepena pažnje koju prevoznik mora da uloži prilikom kontrole vozila – stanje, redovne kontrole, zamena istrošenih delova, servisi, stanje guma… Tu spadaju procedure kao i kontrola poštovanja procedura.

Najčešći defekti vozila su: (3)

  • Pukotine ili oštećenja na ceradi koja omogućavaju da voda prodre u tovarni prostor;
  • Kvar menjača, motora (prouzrokuju zakašnjenje najčešće), svetlosne instalacije, upravljačkog sistema, kočionog sistema…
  • Kod specijalnih prevoza, kvar na utovarnoj rampi niskopodne prikolice
  • Ako vozilo ne odgovara onome što je pošiljalac zahtevao u nalogu za prevoz tj. ugovoru o prevozu (npr. španeri u pogledu zatezne sile i dužine, broj španera…)
  • Prljava silos poluprikolica ili poluprikolica za prevoz rasutog tereta. Vozilo iz kog nisu uklonjene nečistoće i mirisi se može smatrati defektnim ukoliko se šteta na robi desi iz tih razloga.
  • Puknuta guma, uobičajeno zbog zagrevanja ili materijalnog defekta bez spoljnjeg uticaja – prevoznik je odgovoran. Ali može da dokazuje da je guma pukla zbog spoljašnjeg, neizbežnog i neskrivljenog događaja (npr. strani predmet – oštro parče metala koje leži na putu u blizini gradilišta koje vozač nije mogao da primeti na vreme vozeći u skladu sa uslovima i situacijom u saobraćaju). Tada prevoznik ne snosi odgovornost.

Prevoznik, da bi se oslobodio odgovornosti, ne može se pozvati na postojanje krivice sledećih lica: davaoca lizinga, zakupodavca, servisera, prethodnog vlasnika… Krivica ovih lica nema uticaja na odgovornost prevoznika.

Neispravna rashladna oprema

Čl. 17, st. 3 CMR i objektivna odgovornost povezana sa njim ne primenjuju se na neispravnu rashladnu opremu ili opremu za zaštitu robe od uticaja temperature ili vlage. To je zbog posebne odredbe iz čl. 18 st. 4 CMR i koja bi bila suvišna ukoliko bi takvi defekti bili uključeni u odredbe koje se tiču defekta vozila, sadržane u čl. 17 st. 3 CMR. Dakle, za kvarove takve opreme postoji posebna odredba – lex specialis (4) (čl. 18, st. 4 (d), CMR):

Ako je prevoz izvršen vozilom specijalno opremljenim za zaštitu robe protiv dejstva toplote, hladnoće, promene u temperaturi ili vlage u vazduhu, prevozioc neće imati pravo da se koristi pogodnostima stava 4, d), člana 17 sem ako dokaže da su sve mere, za koje je bio obavezan u konkretnim okolnostima u pogledu izbora, održavanja i upotrebe takve opreme, bile preduzete i da je postupio prema svim specijalnim instrukcijama koje su mu izdate.

Prema ovoj odredbi, prevoznik se može pozvati na isključenje odgovornosti u skladu sa čl. 17, st. 4 d CMR-a (isključenje odgovornosti za prirodno stanje određene robe) ako dokaže da je preduzeo sve mere koje su potrebne u pogledu izbora, održavanja i korišćenja rashladne opreme. Da bi to dokazao, on će posebno morati da dostavi svu dokumentaciju o održavanju i evidenciju o inspekciji. Pojedini poznati autori komentarišu da se gornja odredba treba analogno primeniti i na druge posebne uređaje na vozilu koji štite robu od uticaja drugih faktora, npr. uređaji za amortizaciju vibracija i udara.

Navedena tvrdnja o oslobođenju od odgovornosti predstavlja samo preovlađujuće mišljenje i pitanje je kako bi sudovi u Srbiji presuđivali. Dilema je da li se čl. 18 st. 4 CMR odnosi na štetu koja se desila kao posledica prirodnih svojstava robe (npr. truljenje), ali je prouzrokovana kvarom rashladnog sistema ili samo na situacije kada je roba propala za vreme prevoza uprkos činjenici da je rashladni sistem ispravno funkcionisao. (5)

Zbog toga bi bilo neophodno imati odgovarajuće CMR osiguranje koje pokriva kvar rashladnog sistema koji se u praksi najčešće javlja kao uzrok kvara robe.

Generali Osiguranje Srbija a.d.o. ima u svojoj ponudi CMR osiguranje za prevoznike koji koriste hladnjače, uključujući i pokriće za kvar rashladnog sistema. Uslov je da se rashladni sistemi redovno održavaju i da vozila poseduju ATP sertifikat.

Korišćena literatura:

  1. Ambrożuk Dorota, Wesołowski Krzysztof Technical condition of means of transport as the cause of transport damage Problemy Transportu i Logistyki, 2017, nr 3(39), str. 163

2. Videti bliže Radionov, Nikoleta, Osnova i vrsta odgovornosti prijevoznika za štetu u cestovnom prijevozu stvari // Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, (1998), str. 212

3. Dr. Timo Didier I Dr. Bernd Andresen (2014), CMR Übereinkommen über den Beförderungsvertrag im internationalen Straßengüterverkehr, str. 148

4. Ambrożuk Dorota, Wesołowski Krzysztof Technical condition of means of transport as the cause of transport damage Problemy Transportu i Logistyki, 2017, nr 3(39), str. 165

5. Ambrożuk Dorota, Wesołowski Krzysztof Technical condition of means of transport as the cause of transport damage Problemy Transportu i Logistyki, 2017, nr 3(39), str. 165

Category: Osiguranje
Tags: cmr osiguranje, Generali osiguranje, nadoknada štete, osiguranje robe, osiguranje transporta, pokriće cmr osiguranja, polisa CMR osiguranja, transportno osiguranje