Ugovorio sam prevoz skupe kozemetike od Velike Britanije do Srbije. Došlo je do krađe, prevoznik je priznao odgovornost. Međutim, prilikom isplate štete prevoznik mi je isplatio umesto 10.000 EUR fakturne vrednosti samo 1.000 EUR, u skladu sa CMR konvencijom. Da li postoji mogućnost naplate pune vrednosti štete od prevoznika?

Naknada pune štete na robi može se postići ugovornim povećanjem granica odgovornosti u slućaju gubitka (delimičan ili potpuni) ili oštećenja tereta koje se može javiti i u domaćem i u međunarodnom prevozu robe drumom. Pre odgovora na postavljeno pitanje, preporuka je da se pročita članak “Značaj potpisivanja CMR-SDR protokola iz 1978 za srpske prevoznike u drumskom saobraćaju” koji se odnosi na čl. 23. st. 3 i čuveno ograničenje od 8,33 SDR po kg izgubljene ili oštećene robe.

U transportnom sektoru, količina robe koja se prevozi se stalno povećava. Istovremeno, poslednjih godina značajno su porasle vrednosti robe koja se prevozi.Konkretno, proizvodnja tehnički kvalitetne robe široke potrošnje i industrijske robe u inostranstvu i nastala potreba za transportom proizvedene robe do zemalja kupaca doprineli su da se vrednost robe koja se transportuje po kilogramu višestruko poveća. Pored toga, transportna preduzeća su sada suočena sa znatno oštrijim rokovima, jer su mnoge kompanije smanjile svoja skladišta i prebacile ih na put/točkove zahtevajući isporuku samo kada je roba potrebna u daljem procesu proizvodnje („isporuka na vreme“ – just in time) ili direktnom isporukom kupcu, što je često povezano sa kratkim rokovima.S druge strane, transportna preduzeća su suočena sa sve oštrijom konkurencijom, tako da je profit po kilogramu prevezene robe često nesrazmeran riziku odgovornosti zbog vrednosti robe i kratkih rokova isporuke.

Tačno je da je zakonodavac kroz CMR konvenciju suštinski ograničio rizik prevoznika postavljanjem maksimalnih granica odgovornosti. Međutim, sa sve većim vrednostima robe, maksimalne granice odgovornosti dovele su do nepravednih rezultata za pošiljaoca i primaoca. Na primer, pošiljaocu koji je pretrpeo gubitak laptopa teškog 2,0 kg biće nadoknađen iznos od oko 20,00 evra, iako je maloprodajna cena oko 100 puta veća (1). Oštećenom licu će biti nadoknađena šteta samo u malom iznosu. Pošto su odredbe CMR konvencije obavezujuće, veliki broj pošiljaka je vrlo rizično prevoziti oslanjajući se samo na opšte principe ograničenja odgovornosti. Zato su zakonodavci u konvencijama i zakonima predvideli rešenja koja omogućavaju bolju zaštitu naručiocima prevoza.

Prema čl. 17 CMR: Prevozioc je odgovoran za potpun ili delimičan gubitak robe i za oštećenje iste koje nastupi od vremena preuzimanja robe do vremena isporuke, kao i za ma kakvo zakašnjenje u isporuci. Vreme u kojem je roba pod zaštitom prevoznika odgovara tako vremenu odgovornosti za nju.Pre¬voznik će za štetu odgovarati objektivno, bez obzira na svoju krivicu (2).

Za razliku od opštih pravila građanskog pravaOdredbe čl. 23. st. 3. CMR govore o iznosima ograničenja odgovornosti po kilogramu bruto težine izgubljene ili oštećene robe. Bruto težina iznosi neto težinu robe plus tara težinu ambalaže (3). Iznos ograničenja koji donosi Konvencija u čl. 23. st. 3. jeste prema Protokolu Konvenciji o ugovoru o međunarodnom prevozu robe drumom (CMR) zamijenjen posebnim pravom vučenja kao novom obračunskom jedinicom (eng. Special Drawing Right – SDR). Visina odgovornosti je ograničena na približno 10,44 EUR po kilogramu oštećene ili izgubljene robe (8,33x 1,2537= 10,44). Pošto vrednost SDR-a varira na dnevnom nivou, kurs od 1SDR=1,2537EUR je dat kao primer.Od ovog načela postoje, primenom principa građanskog prava, dva izuzetka: Kada imalac prava, u skladu sa postojećim propisima, izjavi da želi da mu prevoznik odgovara više nego što je obavezan (čl. 24 i čl. 26 CMR konvencije npr) i kada je šteta prouzrokovana namerno ili takvim postupkom koji se prema oceni nacionalnog suda može izjednačiti sa namerom (čl. 29 CMR). Prevoznik kao stručnjak u poslovanju dužan ulagati povećanu pažnju, pažnju dobrog privrednika. Ako on zanemari pravila struke i time prouzrokuje štetu, odgovara zbog svog skrivljenog postupka (4).

Razlozi postojanja ograničenja odgovornosti prevoznika

Prevoznik je privredni preduzetnik i kao takav ima pravo pretpostavljati da će u slučaju štete za koju odgovara visina njegove odgovornosti će uvek biti u granicama koje je mogao predvideti u okviru normalnog poslovanja

  • niski iznosi prevoznine u odnosu na vrednost robe,
  • ekonomski opstanak prevoznika,
  • odgovornost treba da pokrije predvidive, tipične štete
  • odgovornost košta
  • bolje je za naručioca prevoza da sam osigura rizik od nastanka štete,
  • ograničenje odgovornosti dovodi do manjeg broja sporova,
  • neograničenu odgovornost je nemoguće osigurati…

Prevoznik ne mora oštećenom nadoknaditi štetu u celosti već ima benefit ograničenja koji može biti narušen u sledeća četiri slučaja prema CMR konvenciji:

  • Čl. 2 CMR – kombinovani prevoz
  • Čl. 24 CMR – deklaracije veće vrednosti
  • Čl. 26 CMR – izjava posebnog interesa u pošiljci i isporuci
  • Čl. 29 CMR – namera ili takav postupak koji se izjednačava sa namerom

Za robu koja je laka, a vredna, pošiljalac ima dve mogućnosti: prva je da ugovori osiguranje robe u prevozu, a druga je da se osloni na čl. 24 CMR konvencije.

Čl. 24 CMR konvencije

Ono što bude navedeno za Konvenciju o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (CMR) (u daljem tekstu CMR konvencija) genralno važi i za Zakon o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju („Sl. list SRJ“, br. 26/95 i „Sl. list SCG“, br. 1/2003 – Ustavna povelja) (u daljem tekstu Zakon), a u nekom narednom članku će biti tabelarno prikazane razlike u pojedinim odredbama.

Kao što je poznato, prevoznik odgovara za robu u skladu sa čl. 17 CMR konvencije (5):

  1. Prevozioc je odgovoran za potpun ili delimičan gubitak robe i za oštećenje iste koje nastupi od vremena preuzimanja robe do vremena isporuke, kao i za ma kakvo zakašnjenje u isporuci.

Odgovarajući čl. u Zakonu je čl. 89.

Za razliku od Zakona o obligacionim odnosima (čl. 189 (1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.), prevoznik ima pravo da ograniči svoju odgovornost i to na način kako je navedeno u čl. 23 CMR konvencije (čl. 95 i čl. 96 Zakona):

Član 23

  1. Kad, po odredbama ove Konvencije, prevozioc odgovara za naknadu za potpun ili delimičan gubitak robe, ta naknada ima da se obračuna po vrednosti robe u vreme i u mestu u kome je roba bila primljena za prevoz.
  2. Vrednost robe ima se utvrditi prema berzanskoj ceni robe ili, ako takva cena ne postoji, prema tekućim tržišnim cenama ili, ako ne postoji berzanska cena robe ili tekuća tržišna cena, onda na osnovu normalne vrednosti robe iste vrste i kvaliteta.
  3. Naknada ni u kom slučaju ne može da bude veća od 8,33 obračunskih jedinica po kilogramu bruto težine manjka (6)
  4. Pored toga, troškovi prevoza, carina i drugi troškovi nastali u vezi sa prevozom robe imaju se nadoknaditi u potpunosti u slučaju potpunog gubitka, a u slučaju delimičnog gubitka u odnosu prema gubitku, i nikakve druge oštete ne pripadaju.

Međutim čl. 23 u stavu 6. predviđa i sledeće:

Veća naknada može se tražiti samo u slučaju gde je vrednost robe ili specijalnih interesa u isporuci deklarirana prema članovima 24 i 26.

Od značaja je i član 41. CMR konvencije koji glasi:

  1. Pod uslovima odredaba člana 40, bilo koja odredba koja posredno ili neposredno menja odredbe ove Konvencije ništavna je i bezvredna. Bezvrednost jedne takve odredbe ne uključuje bezvrednost drugih odredaba ugovora (7).

Ovaj član govori o tome da se odredbe konvencije ne smeju menjati (8). Međutim CMR konvencija je predvidela izuzetak što se tiče limita odgovornosti prevoznika, a to je da se ugovorom stranaka, a ne jednostranom deklaracijom pošiljaoca može odstupiti od limita datim u čl. 23 st.3 CMR konvencije.
Odredbe CMR konvencije nadjačavaju odredbe iz ugovora o prevozu koje su joj suprotne. Odredbe CMR konvencije su obavezne. Prema čl. 41. CMR (paramount clause), konvencijske odredbe u celosti kogentne prirode (uz manju dispozitivnost u slučaju naknade štete u slučaju prevoza sa više prevoznika prema čl. 40. CMR): „…bilo koja odredba koja posredno ili neposredno menja odredbe ove Konvencije ništavna je i bezvredna“. Odstupanje može da bude u dva pravca. Odredba koja oslobađa prevoznika bilo kakve odgovornosti, npr. „Roba se prevozi na rizik vlasnika“ je ništavna. Takođe, odredba, koja se ne poziva na čl. 24 CMR, da će limit odgovornosti prevoznika biti duplo veći u odnosu na onaj određen čl. 23 st. 3 je ništavna. Međutim, moguće je ugovaranje povoljnijih uslova prevoza za korisnika prevoza (mogućnost deklaracije veće vrednosti (čl. 24. CMR) što će redovno značiti i veću cenu prevoza.

Član 24 – veća odgovornost kod materijalnih šteta na robi

Pošiljaoc može, uz plaćanje dogovorenog dodatka, deklarisati u tovarnom listu vrednost robe preko granice postavljene u stavu 3, člana 23, i u tom slučaju iznos deklarisane vrednosti zamenjivaće to ograničenje.

Član 98 Zakona

U ugovoru o prevozu može se naznačiti i veći iznos naknade štete od iznosa iz člana 96. stav 1. ovog zakona, i u kom slučaju prevozilac odgovara za štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog gubitka ili oštećenja stvari do označenog iznosa.

Ako je vrednost stvari označena na način iz stava 1. ovog člana, prevozilac ima pravo na povećanje prevoznine.

I domaći Zakon i CMR konvencija su uveli rešenje koje omogućava bolju zaštitu pošiljaoca u slučaju lake, a vredne robe.

Veća naknada može se tražiti samo u slučaju gde je vrednost robe ili specijalnih interesa u isporuci deklarirana prema članovima 24 i 26 – čl. 25 st. 6 CMR.

Čl. 24 CMR omogućava pošiljaocu da zaobiđe limit odgovornosti iz čl. 23 st. 3 CMR (8,33 SDR po kg bruto težine) i da dobije veću naknadu u slučaju štete. Međutim ovo važi samo za slučajeve gubitka ili oštećenja robe. Na kraju člana 23. CMR, u njegovom stavu 6, predviđa se mogućnost nadoknade štete iznad granica predviđenih u tačkama 1-5. Ako je „vrednost robe ili posebnih interesa u isporuci deklarisana prema članovima 24. i 26.“ Tim se odredbama pošiljaocu otvara mogućnost da kod prevoza vrednih tereta podigne granicu odgovornosti prevoznika na način da deklariše veću vrednost robe (čl. 24. CMR). Time se zaobilazi limit od 8,33 SDR po kg izgubljene ili oštećene robe, ukoliko su određeni uslovi ispunjeni. Na taj način deklarisani iznos, koji je odlučujući za visinu odgovornosti prevoznika, zamenjuje limi od 8,33 SDR – što često značajno povećava rizik za prevoznika. Čl. 24 CMR je koristian za robu koja je laka, a vrlo vredna, npr. laptopovi, telefoni, kozmetika, parfemi, markirana odeća i obuća…

Dok čl. 24 CMR dozvoljava povećanje odgovornosti samo za materijalnu štetu, povećanje odgovornosti u čl. 26 CMR se proširuje na dalju štetu.

Uslovi za primenu čl. 24 CMR (9)

  • Deklaracija posebnog interesa u pošiljci ili isporuci
  • Plaćanje dogovorenog dodatka od strane pošiljaoca
  • Deklaracija u tovarnom listu
  • Dokazana šteta imaoca prava

Sporazum oko posebnog interesa – nema jednostranog povećanja visine odgovornosti (10)

Pošiljalac deklariše u tovarnom listu određenu vrednost robe koja prelazi iznos ograničenja iz čl. 23. st. 3.Tako deklarisani iznos zamenjuje ograničenje od 8,33 SDR. Uz izjavu veće vrednosti obično je vezano plaćanje i veće prevoznine. Pošiljalac nema pravo da jednostrano povećava visinu odgovornosti unošenjem veće vrednosti u CMR tovarni list. Preporučljivo je da se pre početka prevoza postigne dogovor sa prevoznikom o povećanju obima odgovornosti. Međutim, ako je pošiljalac izvršio upis u tovarni list, pretpostavlja se – zbog posebnih propisa CMR-a – da je zaključen važeći ugovor. Pošto je u pitanju sporazum, sledi da se mora raditi o nečemu što je već unapred dogovoreno. Dogovor se zato i radi unapred da prevoznik ne bi bio izložen neprijatnim iznenađenjima. Savestan prevoznik u ovakvom slučaju mora da ima odgovarajuće osiguravajuće pokriće.

Tu se odstupa od prisilnih odredaba o ograničenju odgovornosti prevoznika u korist one na štetu prevoznika, naravno pod uslovom da on na to pristane.

Prevoznik ima dve opcije (11):

1. Da uopšte ne prihvati ponudu kada ugovor o prevozu nije sklopljen

2. Da prihvati ponudu pošiljaoca i da zahteva doplatak

Treba voditi računa da bez obzira što ne postoji prethodni dogovor, ako pošiljalac unese deklaraciju vrednosti u CMR tovarni list, to prema odredbi čl. 24 može da stvari pretpostavku da je dogovor postignut. Takođe je i pitanje da li vozač ima ovlašćenje da sam zaključuje posebne sporazume (12) i da li bi takav slučaj bio oboriv na sudu. Zato je od presudnog značaja dobra obuka vozača koji bi uočili takav unos pre početka prevoza, koji bi obavestili dispečera, a ovaj protestovao neslaganje naloga za prevoz i CMR tovarnog lista.

Plaćanje dogovorenog dodatka/doplatka od strane pošiljaoca

Na osnovu teksta čl. 24 CMR se može zaključiti da je pored sporazuma ugovornih strana i unosa deklaracije u tovarni list, neophodno da pošiljalac plati dodatni trošak kako bi uopšte važila povećana odgovornost prevoznika za gubitak ili oštećenje robe. Međutim ovde postoji nekoliko dilema, npr.

  •  da li pre sklapanja sporazuma mora postojati saznanje kolika je prevoznina bez deklaracije vrednosti, a kolika sa deklarisanom vrednosti
  • da li taj doplatak mora biti unapred plaćen ili ne

Takođe prevoznik može sebi da postavi pitanje koliko bi trebalo da iznosi taj doplatak. Postojale bi dve varijante:

1. Prevoznik može da ugovori polisu osiguranja robe u prevozu, gde bi osiguranik bio nalogodavac, a osiguravač da se odrekne prava regresa (subrogacije) prema odgovornom trećem licu – ugovaraču osiguranja/prevozniku. Uprkos uvreženom mišljenju da polisu osiguranja robe u prevozu može da ugovori samo vlasnik robe/nosilac rizika za propast robe, verovatno bi polisa osiguranja robe u prevozu mogla da se ugovori da osiguranik bude sam prevoznik (13). To potvrđuje i inostrana praksa gde nalogodavci špediteri prihvataju All risks polisu prema ICC (A) 01/01/09 uslovima umesto polise osiguranja odgovornosti špeditera. To je pitanje osigurljivog interesa.

2. Doplatak na postojeću polisu CMR osiguranja, u visini doplatka na prevozninu koji bi platio pošiljalac

Ukoliko pravoznik ne izabere nijednu od gore navedenih varijanti, morao bi sam da nadoknadi štetu.

Deklaracija/unos vrednosti u tovarni list

Deklaracija vrednosti mora biti uneta u tovarni list kako bi bila validna jer se samo takvim unosom skreće pažnja prevozniku da je njegova odgovornost povećana. Čl. 24 predstavlja leks specijalis u odnosu na čl. 4 CMR konvencije, tako da izostanak deklaracije vrednosti u tovarnom listu predstavlja i odsustvo takvog sporazuma. Ovo važi čak iako je ranije postojao sporazum u pisanoj formi ili tovarni list nije izdat (14).

Ono što međutim jeste neophodno da bi izjava veće vrednosti bila valjana jest njen pisani oblik u tovarnom listu. Pisanom formom prevoznik saznaje da je njegova odgovornost povećana i za koliko pa u skladu sa tim može izračunati i iznos prevoznine, a pošiljalac decidno izjavljuje da zahteva odgovornost u većem opsegu i određuje njegovu granicu.

Dokazana šteta od strane imaoca prava

Deklarisani iznos samo zamenjuje limit iz čl. 23 st. 3 CMR konvencije (8,33 SDR po kg bruto težine) većim iznosom i ne stvara pretpostavku o stvarnoj vrednosti robe, pri čemu je teret dokaza na imaocu prava da tu stvarnu vrednost dokazuje prevozniku (15). Prevoznik odgovara samo za stvarnu štetu koja je posledica gubitka ili oštećenja, izračunata na osnovu čl. 23 st. 1 i st. 2 ili čl. 25 CMR, maksimalno do deklarisane vrednosti, koja će uvek biti gornji limit.Iznos deklaracije ne sme biti proizvoljan i trebalo bi da odražava stvarnu vrednost robe. Odnosno u slučaju štete prevoznik ne može biti odgovoran više nego što je određeno čl. 23 CMR st. 1-2. Prevoznik i dalje mora da nadoknadi i troškove nastale u vezi sa prevozom robe prema čl. 23.4 CMR, jer čl. 24 CMR ukida isključivo ograničenja čl. 23 st. 3 CMR (16).

Nije moguće potraživati npr. posledične štete od prevoznika prema čl. 24 CMR. To je moguće isključivo prema čl. 26 CMR konvencije kada je ugovoren poseban interes u isporuci ili ukoliko su ispunjeni preduslovi za primenu čl. 29 CMR (willful misconduct) (17).

U slučaju štete, teret dokaza da je vrednost robe deklarisana u tovarnom listu kao i sama visina pretrpljene štete je na imaocu prava (18). U tom smislu prevoznik nije u obavezi da prihvati deklarisanu vrednost kao konačnu već ima pravo da preispituje da li ona odgovara vrednosti iż čl. 23 CMR st. 1-2.Ako se utvrdi da je pošiljalac precenio iznos, prevoznik se oslobađa odgovornosti za taj deo.

Do sada se primena čl. 24 CMR u praksi pokazala izuzetno retkom, iako za to ne postoje smetnje. Najverovatnije nalogodavci/pošiljaoci nisu upućeni da postoji takva mogućnost. Drugi, manje verovatan razlog je da svi poseduju osiguranje robe u prevozu i da im takva mogućnost uopšte i ne treba uzimajući u obzir prednosti kargo osiguranja. Uvek je bolje ugovoriti osiguranje robe u prevozu zbog svojih prednosti, ali svakako bi trebalo ostaviti mogućnost izbora i kalkulacije troškova. Tu bi špediteri trebali da imaju presudnu ulogu. Špediteri su stručnjaci i poznavaoci opasnosti oslanjanja na odgovornost prevoznika prema CMR konvenciji (isključenja odgovornosti) i na CMR polise (neadekvatna pokrića).

Osiguranje povišene odgovornosti prevoznika prema čl. 24 CMR

Na žalost na tržištu CMR osiguranja u Srbiji svi osiguravači u sekciji isključenja imaju odgovornost u slučaju deklaracije vrednosti ili posebnog interesa u isporuci (čl. 24 i čl. 26). To je razumljivo jer nalogodavci/vlasnici robe nisu svesni postojanja ove mogućnosti i samim tim ne postoji potražnja. Navedeni rizik je osigurljiv, a osiguravači bi mogli zahtevati dodatnu premiju isto kao što bi prevoznici zahtevali doplatak na prevozninu. Na taj način prevoznici ne bi ostali uskraćeni za mogućnost proširenja osiguravajućeg pokrića.

Prevoznici bi morali biti oprezni ukoliko pristanu na deklaraciju vrednosti robe zbog izuzetno visokog rizika odgovornosti i nepostojanja osiguravajućeg pokrića na tržištu osiguranja u Srbiji – doplatka po CMR polisi. U tom slučaju bi prevoznik morao sam da snosi „višak štete“ preko 10,44 EUR po kg izgubljene ili oštećene robe. Eventualno rešenje bi bila polisa osiguranja robe u prevozu.

________________________________________________________________

  1. Köper, Roman, Schadensfälle im Transportgewerbe, C.H. Beck, 978-3-406-60035-7 1. Aufl. 2010, str. 1
  2. Nikoleta Radionov, Osnova i vrsta odgovornosti prijevoznika za štetu u cestovnom prijevozu stvari, str. 202
  3. Nikoleta Radionov, Ograničenje odgovornosti prijevoznika u cestovnom prijevozu stvari, Zbornik PFZ, 48 (3) 327-355 (1998), Zagreb, str. 333
  4. Nikoleta Radionov, Ograničenje odgovornosti prijevoznika u cestovnom prijevozu stvari, Zbornik PFZ, 48 (3) 327-355 (1998), Zagreb, str. 331
  5. Videti bliže Nikoleta Radionov, Osnova i vrsta odgovornosti prijevoznika za štetu u cestovnom prijevozu stvari, str. 202
  6. Videti bliže https://plutonlogistics.com/drumski-transport/koji-je-znacaj-potpisivanja-cmr-sdr-protokola-iz-1978-za-srpske-prevoznike-u-drumskom-saobracaju/
  7. Nikoleta Radionov, Osnova i vrsta odgovornosti prijevoznika za štetu u cestovnom prijevozu stvari, str. 203
  8. Videti preambulu CMR konvencije: Ugovorne strane, Priznajući poželjnost da se standardizuju uslovi ugovora za međunarodni prevoz robe drumom, naročito u pogledu dokumenata koji se upotrebljavaju za takav prevoz i u pogledu odgovornosti prevoznika.
  9. Thomas Wieske (2019), Transportrecht – Schnell erfasst, 4. Auflage, str. 233
  10. Videti bliže Jakaša Branko (1969), Kopneno i zračno saobraćajno pravo, Zagreb, Informator, str. 378
  11. Nikoleta Radionov, Ograničenje odgovornosti prijevoznika u cestovnom prijevozu stvari, Zbornik PFZ, 48 (3) 327-355 (1998), Zagreb, str. 330
  12. Dr. Timo Didier I Dr. Bernd Andresen (2014), CMR Übereinkommen über den Beförderungsvertrag im internationalen Straßengüterverkehr, str. 186
  13. John Dunt (2009), Marine Cargo Insurance, Chapter 4 Insurance interest and the indemnity principle: „. After reviewing the authorities,20 Richard Siberry Q.C., sitting as a Deputy Judge of the High Court, summarised the position, saying:“(1) Ownership or possession (or the right to possession) of the property insured is not a necessary requirement of an insurable interest therein; (2) Commercial convenience can be a relevant factor in determining the existence of an insurable interest; (3) A person exposed to liability in respect of the custody or care of property may, as an alternative to taking out liability insurance to protect his exposure, insure the property itself, and in the event of loss or damage thereto by a peril insured against may recover in respect thereof up to the full sum insured, even if that exceeds the amount for which he is liable and even if the loss or damage has occurred without any actionable fault on his part. If and to the extent that he has suffered no personal loss he will liable to account to the owner of the goods who has suffered the loss;“…
  14. Dr. Timo Didier I Dr. Bernd Andresen (2014), CMR Übereinkommen über den Beförderungsvertrag im internationalen Straßengüterverkehr, str. 187
  15. Jakaša Branko (1969), Kopneno i zračno saobraćajno pravo, Zagreb, Informator, str. 436
  16. Blickpunkt LKW & BUS 7/2014, str. 29
  17. Dr. Timo Didier I Dr. Bernd Andresen (2014), CMR Übereinkommen über den Beförderungsvertrag im internationalen Straßengüterverkehr, str. 188
  18. Dr. Timo Didier I Dr. Bernd Andresen (2014), CMR Übereinkommen über den Beförderungsvertrag im internationalen Straßengüterverkehr, str. 188

Za više informacija kontaktorajte Generali Osiguranje

Category: Osiguranje
Tags: cmr osiguranje, Generali osiguranje, nadoknada štete, osiguranje robe, osiguranje transporta, pokriće cmr osiguranja, polisa CMR osiguranja, transportno osiguranje