ZA VOLANOM: Dragana Urošević Đokić, vozač i preduzetnica – Mala putujuća biblioteka

“Hoće li u ovako zauzetom rasporedu pronaći dovoljno vremena za razgovor?” bilo je jedino pitanje kojeg smo se pribojavali kada smo dogovarali ovaj intervju. Dragana Urošević Đokić ima 34 godine, udata je i majka dvojice dečaka – Sergeja (14) i Alekseja (3). Živi u Topoli, zajedno sa suprugom skoro dve decenije vodi transportno preduzeće, a poslednje četiri je i profesionalni vozač kamiona. Kada nije na drumu zbog posla, putuje iz ljubavi, jer joj je i hobi na točkovima: sa porodicom obilazi kulturno-istorijske znamenitosti naše zemlje. Pa kako je (i kada) onda “uhvatiti”?

A kada smo počeli razgovor, shvatili smo da ni mnogo obaveza, ni to što smo se sreli na mreži, a na uživo, nije nikakav problem kada je neko posvećen svemu čega se lati, kao što je to naša sagovornica koja je priču otvorila smehom i izjavom: “Ja sam uz muža dobila i kamion”.

Dragana Urošević Đokić, lična arhiva

U biografiji za ponos i primer, beleži i jednu zanimljivost – Dragana je po zanimanju: kuvar! Ugostiteljstvo joj, ipak, nije bilo suđeno, jer je udajom ušla u porodicu u kojoj je „biti vozač sasvim uobičajna stvar i neka vrsta tradicije“, a onda je poželela da i sama pokaže šta sve može i ume!

  • PROČITAJTE i ostale priče koje smo objavili u rubrici ZA VOLANOM!

– S obzirom na to da sam po prirodi vrlo ambiciozna i nikada ne bežim od izazova, odlučila sam da se „takmičim“ u početku čisto iz zabave, ali veoma brzo shvatila sam da je to poziv koji mogu obavljati do kraja života. Kako imamo firmu, uspela sam da zatvorim krug, zapravo da učim i savladam sve aspekte poslovanja – od ugovaranja, obrade dokumentacije, održavanja, logistike, do završnog obračuna. U svemu tome, želela sam da se okušam i u transportu, vozeći kamion sa prikolicom, a suprug mi je pružio bezrezervnu podršku.

I tako postadosmo kolege…

Rešila je Dragana da bude uporna i da ne odustane, mada je početak bio težak – kako u Topoli ne postoji auto-škola koja obučava polaznike za C i E kategoriju, svakodnevno je putovala u Kragujevac.

– Imala sam tu sreću da je moj instruktor bio izuzetno strpljiv i posvećen, zahvaljujući čemu sam u kratkom roku položila za obe kategorije.

Nakon formalne obuke, dodaje kroz smeh, usledila je ona teža. “Najveći izazov predstavljala je obuka u prisustvu mog supruga, koji je imao nešto manje strpljenja, ali na obostrano zadovoljstvo postadosmo kolege”.

Ne krije ni da je bilo neobično nakon automobila sesti za volan kamiona, da se i sama iznenadila razlikom u vožnji, kao i da je za sticanje rutine jednostavno bilo potrebno vreme.

Posebno mi je u sećanju moja prva božićna vožnja u Topoli, koja se tradicionalno održava svake godine i u kojoj učestvuju svi vozači kamiona sa teritorije opštine. Toga dana je to bila moja prva samostalna vožnja tog kamiona, uzet je od kolege iz firme. U koloni od nekih četrdesetak vozila bila sam jedina žena-vozač kamiona sa ženskim suvozačem.

Nadovezujući se na ovu priču, Dragana daje odgovor na jedno nepostavljeno (a važno) pitanje:

– Predrasude kao predrasude, nema ih više u ovom poslu nego u nekom drugom. Neprijatnosti uvek mogu da se dogode, ali slobodno mogu da kažem da je odnos kolega prema ženama-vozačima profesionalan i prijateljski. Smatram da žena svakako treba biti više u ovom poslu, a ono po čemu se razlikujemo je od muškaraca je da smo, po mom mišljenju, opreznije, temeljnije i odgovornije.

Dragana Urošević Đokić, lična arhiva

Iako smatra da posle par utovara i istovara rute postaju “mehanička stvar” i nakon hiljada i hiljada kilometara i dalje je vrlo pažljiva za volanom. Dobro, priznaje i da je zaradila jednu “manu” u vožnji automobila, pa koristi ručicu za prskanje šoferšajbne uporno tražeći motornu kočnicu.

U dobru i u zlu

Najveći deo tura tokom godine vozi u međunarodnom transportu širom Evrope, pre svega u Italiju i Češku. Kao i većini njenih kolega, uvek joj nedostaje slobodnih dana sa porodicom i bliskim prijateljima. Zbog toga je, ističe, ovo posao gde je više nego u većini drugih zanimanja važan odnos sa kolegama jer “na putu smo upućeni jedni na druge, bilo da je u pitanju slobodno vreme van vožnje ili neki problem”.

A problema, nažalost, ne nedostaje: čekanje na granicama, migranti koji nasilno ulaze u vozila, pandemija… Upravo zato, pre velikih želja za budućnost, Dragana ima jednu jednostavnu i kratkoročnu:

Najpre želim da se epidemiološka situacija stabilizuje, da moje kolege i ja možemo u punom kapacicitetu da se bavimo poslom kojim volimo.

Dve strane medalje

Iako se ne odriče volana, Dragana kroz par godina sebe prvenstveno vidi kao uspešnu preduzetnicu, koja će uvećati vozni park i proširiti poslovanje. Upravo to je bio uvod za jedno od težih pitanja koje smo čuvali za kraj: kako pomiriti ulogu koleginice i poslodavca? Kako pružiti podršku drugim vozačima u firmi i šta je najvažnije da bi i oni bili zadovoljni – u vreme kada je nedostatak kadrova kamen spoticanja za mnoge prevoznike?

– To je odnos koji se gradi. Mora da postoji uzajamno poverenje, poštovanje i razumevanje. Vrlo ozbiljno pristupam poslu i to očekujem i od njih. Uverena sam da sam ih prvo svojim primerom motivisala da daju sve od sebe u ovom teškom i zahtevnom poslu. Danas se ponosim time što kolege u firmi smatram delom naše porodice.

Uz sve one dobro poznate stvari (da budu istrajni, odgovorni, da ne odustaju na prvoj prepreci…), kolegama na početku karijere kao najvažnije poručuje: “Putujte lako u svojim tvrđavama i u dobrom društvu!“

Putujuća bibilioteka

– Pauze mi teško padaju iako su zakonom predviđene i trudim se da ih kreativno provedem. Ako nisam u mogućnosti da obiđem lokalne znamenitosti i probam lokalnu kuhinju, vreme provodim čitajući – kaže naša sagovornica.

Zbog toga je, otkriva nam, u kabini njenog Volvo fh kamiona “mala putujuća biblioteka”. Kako joj se pružila prilika da zahvaljujući poslu vozača obiđe većinu evropskih zemalja, trudi se da zanimljivosti sa putovanja zabeleži i kroz fotografije, koje sa prijateljima i kolegama rado deli na društvenim mrežama.

„Za volanom“

U ovom serijalu čeka vas deset priča iz ličnog ugla profesionalnih vozača, a sa našim sagovornicima razgovaraćemo kako o njihovim radnim zadacima i svemu što ih prati, tako i o temama značajnim za profesiju – koje nove tehnologije im pomažu u radu, zbog čega je važno drugarstvo na drumu, kako vide budućnost svoje struke.

Rubriku „Za volanom“ portal PlutonLogistics realizuje u partnerstvu sa brendom VARTA.