Prepreke u zapošljavanju mladih saobraćajnih inženjera

Saobraćajni inženjer po završetku studija, sa svojim znanjem i kompetencijama, suočava se sa zahtevima poslodavaca, odnosno privrede, kojima ne može da odgovori, jer na studijama nije pripremljen za praksu, ukazano na okruglom stolu u PKS.

Oglašivači, veoma široko postavljaju odgovornosti saobraćajnog inženjera, pa kao poželjne veštine i umeća navode opštu kulturu, znanje jezika, poznavanje prava, računovodstva, novih tehnologija, upravljanje vremenom, finansiranje resursa, ukazao je Dušan Mladenović, sekretar Udruženja za saobraćaj Privredne komore Srbije na okruglom stolu „Privreda i visoko obrazovanje – saobraćaj“.

Sa druge strane, diplomirani inženjer traži posao na osnovu znanja i zvanja stečenog na fakultetu, suočavajući se sa nespremnošću za praksu. U nomenklaturi, prepoznati su drumski saobraćaj, kopneni, vazdušni, vodni, železnički, poštanski, a mnoge oblasti, kao što su bezbednost, logistika, menadžment, još uvek nisu. Veliki broj radnih mesta u suštini je nedostupan, jer se traži, na primer, licencirani menadžer u transportu, a diploma ne obezbeđuje licencu, naveo je Mladenović. Osim toga, veliki problem, kada je reč o poslu saobraćajnih inženjera, jeste rad visokoobrazovanih u sivoj zoni, van struke, pokrivanje poslova srednje stručne spreme, dodao je on.

Slaven Tica, prodekan Saobraćajnog fakulteta u Beogradu ukazao je na značaj saradnje visokog obrazovanja i poslodavaca, sa ciljem da studenti nakon završetka studija imaju znanja i veštine koje odgovaraju poslodavcu, jer to je, kako je istakao, jedan od prioriteta evropskog obrazovanja. Dok tradicionalni koncept podrazumeva  aktivnog nastavnika i pasivnog studenta, moderniji koncept obrazovanja pomera fokus sa nastavnika na studenta. U središtu pažnje je ono što bi student trebalo da ume da uradi nakon završetka procesa učenja i zato je u procesu modernizacije studijskih programa neophodno konsultovati i poslodavce.

Na poseban problem pristupačnosti u saobraćaju ukazao je Miodrag Počuča, koordinator Tima za pristupačnost Grada Novog Sada.  „O zvučnom semaforu ili spuštenoj stazi razmišlja se samo na eksplicitan zahtev, što pokazuje u kojoj meri pristupačnost nije sastavni deo planiranja. Veoma važna oblast kada je reč o pristupačnosti upravo je saobraćaj, a imamo realnost koja pokazuje da čitave generacije inženjera saobraćaja ne znaju ništa o pristupačnosti“, istakao je on.

Ivičnjak je klasična diskriminacija, obeleženi prelaz koji odvaja osobe sa invaliditetom predstavlja integraciju, a najpoželjnija je inkluzija, koja podrazumeva promenu čitavog sistema i okruženja, rekao je Počuča. Univerzalni dizajn  u fokus postavlja sve ljude, prilagođava se dizajn proizvoda i okruženja bez potrebe prilagođavanja za osobe sa invaliditetom, ili stare ljude.

Glavne smernice raspravi dali su Velibor Sovrović, potpredsednik PKS, Vladica Cvetković, predsednik Stručnog tima za reformu visokog obrazovanja u Srbiji, Vera Vujčić, predstavnica Komisije za akreditaciju i proveru kvaliteta i Marija Filipović Ožegović, predstavnik Tempus kancelarije u Srbiji.

Okrugli sto posvećen veštinama, znanjima i kompetencijama koje saobraćajni inženjeri poseduju nakon završenih studija, organizovali su Privredna komora Srbije i Nacionalna Tempus kancelarija, u saradnji sa stručnim timom za reformu visokog obrazovanja Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije (HERE tim). Okrugli sto nastavlja seriju diskusija, posvećenih saradnji privrede i visokog obrazovanja.

izvor :pks.rs

Više informacija pogledajte OVDE.