Više od 80 vozača štrajkuje na parkingu u Nemačkoj, poslodavac im duguje hiljade evra

Već deset nedelja na odmorištu Grefenhauzen na nemačkom autoputu A5 štrajkuju vozači kamiona iz istočnoevropskih zemalja. Više od 80 njih zahteva od poljske špediterske grupe Mazur da im isplati zarađene plate. Vozači su uglavnom iz Gruzije i Uzbekistana, ali i iz Ukrajine i Turske, piše Deutsche Welle (Dojče Vele) .

Među njima je i Kaha koji već tri godine radi za poljskog prevoznika i vozi po čitavoj Evropi. Kaže da je poslodavac često kasnio sa isplatama i da im je odbijao nejasne iznose od plata, ali da ih onda mesecima nije platio. U Grefenhauzenu je skoro sedam dana štrajkovao glađu, zajedno sa još 29 drugih vozača. U ponedeljak, 25. septembra, prekinuo je štrajk glađu po savetu lekara, ali drugi vozači nastavljaju.

Njegov kolega Roman od sredine marta radi za Mazur i do 3. avgusta je bio na putu. Prema njegovim rečima, poljska firma mu duguje oko 6.000 evra.

Roman je uglavnom je vozio po Nemačkoj, Austriji i zemljama Beneluksa i zna da bi morao da zarađuje više od 80 evra po danu, odnosno da ima pravo na nemačku minimalnu platu.

Međutim, Romanovi zahtevi su skromni – ne želi da bude plaćen kao Nemac, ali neće ni da radi džabe. Traži da mu isplate ono što su mu obećali. Roman je proveo nedelje i mesece u kamionu.

Kompanija mu nije plaćala hotelski smeštaj, iako je nakon dve sedmice provedene na putu to obaveza poslodavca.

Drugi pokušaj da štrajkom dođu do plata koje su zaradili

Ovo je drugi štrajk vozača kamiona Mazura na odmorištu na autoputu A5. U aprilu ove godine tamo je štrajkovalo više od 60 vozača. Protest je izazvao veliko interesovanje kada je Mazur poslao privatnu miliciju u Grefenhauzen da doveze nazad kamione. Nemačka policija morala je da interveniše, a kancelarija javnog tužioca u Darmštatu istražuje taj slučaj. Nakon skoro četiri nedelje štrajka, vozači su bili postigli dogovor s poslodavcem. Mazur je pristao da im isplati zaostale plate.

Već tada uslovi rada u međunarodnom transportu tereta bili su na naslovnim stranama i van Nemačke. Reč je o vozačima koji za male plate mesecima prevoze robu širom Evropske unije i žive u svojim kamionima. A povrh svega, za to često i ne dobijaju plate.

Na šoferšajbni kamiona piše „Trka Mazura – ravno do dna“, a ispod toga su kompanije s kojima taj poljski prevoznik sarađuje. Među njima su i neki od najvećih nemačkih koncerna: Nemačka železnica, DHL, Audi, Dahser i drugi. U njihovim kodeksima ponašanja navodi se šta očekuju od svojih poslovnih partnera: da poštuju „ljudska prava, uključujući osnovne radne norme“ i da „postupaju iskreno, odgovorno i pošteno“.

Za vozače koji se u štrajku nalaze već deset nedelja, realnost izgleda drugačije. Velike prikolice postale su njihove dnevne sobe, palete im služe kao stolovi, gajbe kao stolice. Pored kamiona su plinski rešoi na kojima se kuva testenina ili podgreva nešto iz konzerve. Voda je u kanisterima, a peškiri i veš suše se na vratima vozila. Na parkingu je i nekoliko mobilnih toaleta. Jedini tuš kojim raspolažu nije baš uvek u funkciji. Mora se improvizovati.

Na vozačkim kabinama zalepljeni su papiri sa iznosom koji Mazur duguje svakom od vozača. Reč je o ukupnom iznosu od više od pola miliona evra. Ali, Mazur ne želi da plati.

– Oni su grabljivci! – kaže Edvin Atema iz Holandske asocijacije sindikata FNV i Evropskog sindikata transportnih radnika.

On zastupa vozače-štrajkače u sporu sa njihovim poslodavcem. Iz Mazura su za Deutsche Welle rekli da je kompanija podnela „krivične prijave za pokušaj iznuđivanja, kao i prisvajanje i krađu vozila i robe“ i da slučaj istražuju poljski i nemački javni tužioci. Naveli su i da su uporedo, protiv vozača pokrenuli i građanske tužbe u vezi s nastalim troškovima.

Problematični lanci snabdevanja

Atema smatra da bi štrajk mogao da se okonča za deset minuta, „ako bi velike nemačke firme, koje su nalogodavci i koje su dozvolile da se ovo dogodi, direktno platile ovim vozačima“. Atema je pisao kompanijama čija se roba nalazi u vozilima u Grefenhauzenu. Do sada su samo dve austrijske špedicije platile po 20.000 evra. I one su se obavezale da će raskinuti saradnju sa Mazurom.

– Velike ribe bi sada trebalo da urade isto – smatra Atema.

Štrajk u Grefenhauzenu stavlja u fokus čitav transportni sektor i pokazuje kako su nehumani uslovi koji vladaju u toj branši. Nalogodavci su, kaže sindikalac Atema, glavni krivci – oni moraju da naprave promene u lancu snabdevanja.

– Nakon prvog štrajka, svi oni su nas uveravali da više neće poslovati sa Mazurom. Nekoliko meseci kasnije te kompanije su se ponovo pojavile u lancu snabdevanja – kaže Edvin Atema.

Poljska inspekcija rada (PIP) u julu je izvršila inspekcije u preduzeću Mazur. Dokumenta koje je špediter dostavio pokazuju da su vozači plaćeni prema učinku, ali i da su radili samo nekoliko desetina sati mesečno, objavio je internet portal Trans.info. Kada su inspektori potom zatražili da im se dostave digitalni podaci sa tahografa i vozačkih kartica, rekli su im da su oštećeni i da više ne mogu da se dešifruju.

Foto: Pexels/Craig Adderley, ilustracija