Novi ratni sukob rizik za transport: može li prolaz kroz Suecki kanal biti ugrožen?

Taman kada su potrošači pomislili da je prošlo najgore i da će pritisak energetske krize na novčanike usled rata u Ukrajini popustiti, cene nafte na svetskim berzama ponovo su počele da rastu, izveštava BBC na srpskom. 

Organizacije zemalja izvoznika nafte (OPEK) i njihovih saveznika (OPEK+), predvođene Saudijskom Arabijom i Rusijom, donele su tokom leta odluke da smanje proizvodnju do kraja ove godine. U septembru je cena nadmašila 94 dolara po barelu nafte (oko 159 litara), što je desetomesečni rekord. Brojke na ekranima berzanskih brokera ponovo su pokrenute najviše posle izbijanja novog izraelsko-palestinskog sukoba 7. oktobra.

U prvom danu trgovine na berzama 9. oktobra cena je porasla za oko četiri odsto.

Posle septembarskog rasta usledio je pad do početka rata u Izraelu, kada je došlo do novog rasta, ali su nepovoljni ekonomski podaci evropskih zemalja dovele do blagog pada cena nafte tokom ove nedelje.

Za barel Brenta investitori su plaćali nešto više od 88 dolara 24. oktobra pri zatvaranju američkih berzanskih tržišta.

– Cenu nafte određuje odnos ponude i tražnje, kao i kod svakog drugog berzanskog proizvoda, ali specifičnost nafte je to što je ona i veliko geopolitičko pitanje – kaže Nenad Gujaničić, broker kompanije Momentum Securities iz Novog Sada i stručnjak za berzansko trgovanje.

Stoga na nju utiču i brojni drugi faktori – stanje vodećih privreda sveta, njihove rezerve nafte, politički i oružani sukobi zemalja, ali i odluke proizvođača o količini nafte koju će ponuditi na tržištu, dodaje.

Iako Izrael nije veliki izvoznik sirove nafte, činjenica da se nalazi na Bliskom istoku, gde je smešteno pet od 10 zemalja sa najvećom proizvodnjom nafte na planeti, utiče na rast cena, objašnjava za BBC na srpskom Miodrag Kapor, stručnjak za energetske politike.

Trenutna pomeranja izaziva opasnost od potencijalne opstrukcije dotoka nafte kroz Suecki kanal, kroz koji se transportuje oko trećine svetske nafte. U pitanju je više zabrinutost i nesigurnost investitora, nego što je to sada realna opasnost, objašnjava Kapor.

Oko trećine svetske proizvodnje ovog energenta dolazi sa Bliskog Istoka, iz zemalja u neposrednoj blizini Izraela, a sukob bi mogao i da oteža snabdevanje. Gotovo svaka vrsta sukoba ili nestabilnosti u tom delu sveta mogu dovesti do rasta cena sirove nafte, upozorava Miodrag Kapor.

Kako bi zatvaranje Sueckog kanala moglo da utiče na tržište hrane? 

Ne može se jasno predvideti kakve bi posledice širenje sukoba na Bliskom istoku moglo da ima na tržište hrane, piše Politika. 

– Potencijalna opasnost od zatvaranja Sueckog kanala bukvalno bi blokirala Evropu u izlasku na topla mora i morsku komunikaciju sa Kinom i Dalekim istokom. Evropa bi se pretvorila u jedno veliko skladište poljoprivrednih proizvoda i jedno nefunkcionalno i sterilno tržište – istakao je za Agroklub agroekonomski analitičar Žarko Galetin.

Kako je rekao, primećuje se da se tržište polako budi ali to nije ono isto tržište kao pre pet ili deset godina.

– Koliko se tržište deformisalo najbolje se vidi iz podatka da recimo Egipat kao najveći uvoznik pšenice sve više prelazi sa tenderskih nabavki na direktno ugovaranje kupovine pšenice na bazi međudržavnih sporazuma i to pre svega sa Rusijom. Kina takođe koristi model državnih nabavki. Dakle, jedan veliki deo sveta, a naročito istočne zemlje, i dalje ne mogu da se oslobode recidiva komunističkih manira državnog uplitanja na tržište.

Galetin objašnjava i način na koji se neke zemlje brane od potencijalnih tržišnih udara. Najbolji primer za to je upravo Kina, ističe Galetin. Ta zemlja na svojim lagerima trenutno drži 51,5 odsto ukupnih svetskih zaliha pšenice, 64,6 odsto zaliha kukuruza, 62,4 procenta zaliha pirinča i više od trećine soje. Pre 12 godina, neposredno uoči prve krize hrane u ovom veku, Kina je posedovala svega 29,8 odsto svetskih zaliha pšenice, 38,8 odsto globalnih zaliha kukuruza, 43,1 pirinča i 28 odsto zaliha soje.

Hrvatski agroanalitičar Robert Jurišić komentariše da će se kretanje nafte odraziti na druge proizvode, među kojima su i prehrambeni.

To će sigurno imati uticaja na sve ostale robe, pa tako i na hranu, jer to je zakon spojenih sudova i rast cena nafte ne može da se ne odrazi na rast drugih proizvoda, rekao je agroanalitičar Robert Jurišić za HRT.

Konsultantkinja za prehrambenu i poljoprivrednu politiku Zvjezdana Blažić ipak ne očekuje da će Evropa biti gladna, jer proizvodi dovoljno za svoje potrebe, ima i za izvoz, ali ukazuje da će broj gladnih u svetu, zbog sukoba, sigurno rasti.

– Ono što je sigurno, ako bi se sukob proširio ili duže trajao, s obzirom na uticaj na cene energenata, da to dovodi do velikih poremećaja u privredi, svi napori koji su učinjeni od strane vlada i centralnih banaka u vezi sa suzbijanjem inflacije, tada bi pali u vodu i u tim situacijama vrlo verovatno bi došlo i do inflacije cena hrane – istakla je Zvjezdana Blažić za HRT.