Slobodan Aćimović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu – Logistika kao osnova konkurentske prednosti kompanija

Logistika je značajna biznis disciplina, a u godinama koje dolaze će biti sve važnija. Kompanije su shvatile da je logistika ključ za optimizaciju poslovanja, a samim tim i za uštede, te sve više pažnje posvećuju tom sektoru, kaže u intervjuu za PlutonLogistics prof. dr Slobodan Aćimović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

– I ova velika kriza izazvana korona virusom nas upućuje na to da će stari logistički modeli morati da se menjaju. Kompanije su zbog ušteda selile svoju proizvodnju na Istok. Kada su transportni kanali prekinuti zbog pomenutog virusa, velika udaljenost proizvodnje predstavlja i veliki problem – kaže profesor Aćimović sa kojim smo pričali o ulozi logistike u poslovnoj ekonomiji, o obrazovanju studenata, kao i o povezanosti nauke i privrede.

Inače, naš sagovornik slavi jubilej, 25 godina rada na Ekonomskom fakultetu. Od početka svoje karijere usmeren je na transport, logistiku i menadžment lanca snabdevanja.

– Ranije su na Ekonomskom fakultetu postojali predmeti – upravljanje infrastrukturom i ekonomika saobraćaja. Sagledavajući trendove na tržištu visokog obrazovanja, shvatio sam da je logistika biznis disciplina i da se tome treba više posvetiti. Prebacio sam se na Katedru za poslovnu ekonomiju i menadžment, te osnovao i postavio grupu za logistiku koju sada čini nekoliko predmeta na osnovnim i master studijama. Svojim radom i naučnim doprinosom sam se pozicionirao kao ekonomista koji je logistički, transportno i infrastrukturno orijentisan.

PL: Na osnovnim i master studijama vodite nekoliko predmeta u vezi sa logistikom, transportom i distribucijom. Šta vaši studenti mogu da nauče na Ekonomskom fakultetu? Da li imaju primenjiva znanja za rad u logističkim sistemima?

– Pripremajući se za akreditaciju istraživao sam Šangajsku listu najboljih svetskih univerziteta. Zatim sam izabrao 30 fakulteta koji imaju logističke ili „supply chain“ predmete, smerove i profile. Osmislili smo nastavu i gradivo tako da studente u tom malom broju predmeta uvedemo u principe logistike, osnove logistike, biznis logistiku… Jasno je da svaki ekonomista mora imati znanja iz logistike bilo da se bavi trgovinom, nabavkom, marketingom, proizvodnjom, finansijama… Gde god ima robe i materijala, postoje i logistička kretanja. Tako je naš ekonomista upoznat sa osnovama, a na master studijama dobija dodatna i unapređena znanja.

Posebno se trudim da ta znanja budu praktično obojena, ne samo prenosom znanja koje sam stekao putem istraživanja u kojima sam učestvovao i iskustva koje imam sa radom u privredi, već i kroz značajnu i aktivnu saradnju sa biznis zajednicom.

Ovog semestra gosti će nam biti stručnjaci iz oblasti infrastrukture, trgovine, distribucije, a i samih logističkih kuća. Razgovaraćemo o servisu kupaca. Studenti će u saradnji sa jednom kompanijom raditi istraživanje o očekivanjima mladih ljudi u pružanju usluga i servisa na benzinskim pumpama. Ići ćemo i kod distributera automobila, gde će studenti imati ulogu kupaca i moći će da od zaposlenih nauče kako funkcioniše prodaja i koliko su važne dodatne usluge.

Istakao bih i da naši studenti imaju nastavu u glavnim logističkim modulima SAP-a. Koristeći te module, studenti prolaze kroz realni život jedne firme. To je isti model nastave koji se radi na 3.700 univerziteta širom sveta. Na kraju studenti dobiju sertifikat, što je dobra ulaznica za posao. Ne znam da li znate, 60% srpskog GDP-a radi u SAP-u.

PL: Poslodavci se „plaše“ milenijalaca i generacije Z. Iz vašeg pedagoškog iskustva, kako se postaviti prema njima? Koja su njihova očekivanja?

– Mladi žele sve i odmah. Oni podstiču na promenu. Motivišu poslodavca da se menja. Nove generacije ne žele da se ukalupe u organizaciju, jer na taj način neće iskoristiti sve svoje potencijale. Mladi nemaju vremena da čitaju, oni će pre pogledati film ili YouTube prezentaciju. Za njih je teorija samo osnov, za dalje su im neophodne interaktivne edukacije. Kod nas u računskom centru imamo takozvane logističke igrice. U pitanju su simulacije realnih poslovnih okolnosti.

PL: Da li ste saglasni sa tvrdnjom da nauka i privreda ne mogu jedna bez druge?

– Nauka i privreda moraju da sarađuju. Ali, imam utisak da je svuda u svetu, a sve više i kod nas, sve veći „gep“ između privrede i nauke. Nauka sporije prati promene u biznisu. Privreda sve brže trči, a nauka ne može da je stigne. Jaz vremenom postaje sve veći. Pitanje je kada će se pojaviti nedoumica – „šta će nama fakulteti“. Plašim se da će to dovesti do „srozavanja“ univerziteta i do „hvatanja znanja u magli, po granama drveta“.

Smatram da je izuzetno važno rangiranje fakulteta, koje u Srbiji nije urađeno. Posedovanje verifikacije o kvalitetu pomoglo bi poslodavcima da biraju studente sa najboljih fakulteta.  Takođe, rangiranje je potrebno i radi činjenice da elitni profesori mogu da daju doprinos u elitnim firmama. Kod nas je to sve i dalje pomešano. Veliki broj domaćih firmi angažuje strane konsultante sa ne toliko dobrim referencama, uprkos tome što u Srbiji postoje značajno kvalitetniji stručnjaci.

PL: Aktivni ste kao konsultant u velikom broju domaćih i regionalnih preduzeća. Recite nam nešto više o svojim projektima u oblasti logistike.

– Učestvovao sam u različitim projektima iz oblasti poslovne ekonomije i menadžmenta. Mislim da uska specijalizacija u nekom segmentu nije dobra. Konsultant mora da ima šira znanja, a da za specifične probleme okupi kvalifikovani tim. Zbog svojih aktivnosti u oblasti sprovođenja strateških i operativnih konsalting poslova, mogu da kažem da su univerzitetski predavači, koji su i konsultanti, najkvalitetniji kadar. Studentima mogu da prenesu iskustva iz privrede, a privredi svoja formalna znanja. Smatram da i studenti to brzo prepoznaju – simbiozu teorijske potkovanosti i praktičnih znanja. Moje mišljenje je da bi svaki profesor morao da ima i iskustva u konsaltingu.

Kada su u pitanju logistički projekti, izdvojio bih politiku upravljanja zalihama – optimizaciju zaliha, analizu i postavljanje asortimana. Optimizacija zaliha je moj omiljeni logistički posao. Zalihama moramo kvantitativno upravljati, postaviti određene matematičke modele koji će nam dati odgovore na dva pitanja – kad nešto nabaviti i koliko nabaviti. To su dva značajna pitanja od kojih nam zavise obrtna sredstva. Kada sav novac uložimo u zalihe, onda nam se smanjuju obrtna sredstva i ne možemo da normalno funkcionišemo.

Analize i unapređenja poslovne strategije firme, unapređenja makro i mikro organizacije, sistematizacije radnih mesta i izrada biznis planova su oblasti u kojima sam aktivan.

PL: Koji su globalni trendovi u logistici?

– Globalni trendovi u logistici i lancu snabdevanja prate globalne trendove u privredi. Poslednjih trideset godina, veliki broj kompanija iz Evrope preselio je svoje proizvodne pogone u Aziju. Time su smanjili troškove proizvodnje, a povećali koštanje logistike i distribucije. Privreda je postala globalna, a logistika dobila na značaju zbog toga što treba spojiti ozbljne udaljenosti između proizvodnje i tržišta.

Sa druge strane, svedoci smo da ovako umrežena ekonomija može da stvori i veliku glavobolju. Korona virus je napravio problem u snabdevanju, gotovo da nema branše koja nije ugrožena. Zato smatram da će se principi logistike menjati, a značaj logistike rasti.

Logistika može da bude pokretač biznisa. Prema podacima najvećeg poslovnog udruženja u svetu, sa sedištem u Americi (Counsil of Supply Chain Management Professionals) koji su objavljeni u Analizi logističkih tokova za američka preduzeća – odnos troškova za logistiku u poređenju sa troškovima za promociju je 10 prema 1. Osim toga što je, kao što znamo, u Americi reklama sve, „logistika je 10 puta sve“.

Sve su aktuelniji tehnološki i informatički trendovi koji su usmereni na smanjenje troškova logistike. Smatram i da će uvođenje alternativnih goriva smanjiti ukupne troškove i doprineti predvidivosti finansijskih tokova.

PL: Koliko je infrastruktura značajna za razvoj logistike?

– Nema važnijeg pitanja od tog. Ulaganje u infrastrukturu se i te kako isplati. Razvijena infrastruktura ne samo da dovodi tranzitni saobraćaj, već doprinosi direktnim investicijama i izgradnji novih pogona. Ogroman broj fabrika koje su došle u Srbiju su pozicionirane najviše 22km od koridora. Možemo da diskutujemo o tome da li je na nekim deonicama potreban autoput ili brza saobraćajnica, ali ako imamo povoljne izvore finansiranja, zašto da ih ne iskoristimo i postavimo put najvišeg kvaliteta.

Napomenuo bih da organizaciona infrastruktura mora biti mnogo bolja. Indeks globalnog logističkog učinka ili Logistics performance index (LPI), koji je razvila Svetska banka, svaki put nas „opominje“ da „customs“ – brzina, jednostavnost i predvidivost institucije za kontrolu granica – nije na zadovoljavajućem nivou.